Majka bosanskog šehida, 87-godišnja Nasiha Šečić među najstarijim je hadžinicama u Žepču. 

Petu islamsku dužnost obavila je prije više od dvije decenije. Kaže kako je još kao djevojčurak, kad se na hadž spremao njen rahmetli otac, poznati hadži Nazif Šehaganović, maštala da jednog dana i ona posjeti sveto mjesto Kabu i obavi peti islamski šart – hadž.

Ta joj se želja, kako kaže, zahvaljujući Božijoj pomoći i njenoj djeci, ispunila u šestoj deceniji života.

Radost i tuga

- Trebaš biti spreman i psihički, ali i fizički, kako bi ispunio sve obaveze koje se stave pred inasana na hadžu. Kad sam krenula, imala sam veliku snagu, koja me nije izdala sve do povratka kući. Sjećam se da se svijet, kad smo došli u Medinu, nešto porazbolijevao, a ja sam, mašallah, uz Allahovu pomoć, bez ikakvih problema izdržala sve napore – govori majka Nasiha, koja i danas, kad gleda na televiziji kako vjernici u Meki obilazi oko Kabe, kaže kako se ne može dragom Allahu nazahvaljivati što joj je omogućio da i ona tu vjersku dužnost obavi.

- Dok prolaziš svetim mjestom Kabom miješaju se osjećaji radosti i tuge. Vraćaju se sjećanja na djetinjstvo, mladost. Imaš takav osjećaj da u jednom trenu čitav život ponovo prođe kroz tebe – govori nam.

Majka šehida Nermina, koji je, braneći domovinu, poginuo u redovima Armije RBiH, na hadž je otputovala iz izbjeglištva iz Zenice. Put Meke i Medine otišla je autobusom, jer se željela, kako kaže, nagledati dunjaluka.

- Tad je bio mir u arapskim zemljama i putovalo se bez ikakvog straha. Ostat će mi zauvijek u sjećanju ta široka prostranstva i veličine gradova, ali i susretljivost i gostoprimstvo tamošnjih ljudi – kaže Šečić. 

Osjetiti umor

Hadžinica Siha, kako je odmila zovu u Gornjoj Mahali u Žepču, redovno kolje kurban.  

- Djeca ga dovedu da ga vidim, a onda se s Božijom pomoći zakolje. Želja mi je da se među djecom i unucima sačuva običaj klanja, nisam za to da se samo daju pare za kurban. Treba da se držimo tradicije. Naravno, ko ima mogućnosti. Ovo sad plaćanje kurbana, to mi je nekako bez zahmeta, jer treba da se osjeti umor zbog rada oko kurbana, to je to neko zadovoljstvo.

Tradicija učenja mevluda

Nasiha sa svojom djecom poznata je u Žepču, ali i šire po jednom od najstarijih mevluda koji organizira porodica Šečić u povodu 17. noći ramazana (Lejletu-l-Bedra). Porodična tradicija organiziranja mevluda stara je stotinu godina. Organiziranje mevluda nikad nije prekidano.