Dunja Mijatović, komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, uputila je pismo predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirsadu Zaimoviću povodom informacije da će ovaj dom 4. decembra održati tematsku sjednicu o situaciji u nekoliko ustanova socijalnog zbrinjavanja, uključujući i onu u Pazariću.
Pismo prenosimo u cijelosti:
- Vjerujem da će ta sjednica predstavljati priliku za prijeko potrebnu širu diskusiju o ljudskim pravima djece s invaliditetom u Federaciji BiH, sa posebnim osvrtom na deinstitucionalizaciju. U tom kontekstu bih željela s Vama podijeliti moje stavove o ovom pitanju.
Bosna i Hercegovina ima obavezu da osigura zaštitu i poštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom, uključujući djecu. Kao potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CPRD), naročito mora osigurati da djeca s invaliditetom uživaju ista prava u pogledu porodičnog života te, u tom smislu, mora pružiti usluge i podršku djeci s invaliditetom i njihovim porodicama.
Kad najbliža porodica nije u mogućnosti da se brine o djetetu s invaliditetom, moraju se poduzeti svi napori da se unutar šire porodice osigura alternativna njega, a ako to nije moguće, da se to uradi unutar zajednice, u porodičnom okruženju.
Uprkos ovim pravnim obavezama, institucionalizacija djece u Bosni i Hercegovini i dalje postoji. Nije izrađena nikakva sveobuhvatna strategija deinstitucionalizacije, bez obzira na pozive vlastima koje su, u tom smislu, uputili Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) i Komitet Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini, uključujući djecu, i dalje su jedna od najranjivijih kategorija u društvu i žrtve su diskriminacije u brojnim aspektima svakodnevnog života.
Brine me to što se djeca s invaliditetom i dalje smještaju u ustanove za socijalno zbrinjavanje širom BiH, jer ne postoji adekvatna podrška za porodice koja bi im omogućila da djecu odgajaju kod kuće, kao ni uvjeti neophodni za bolje uklapanje porodičnog i profesionalnog života. Smještaj djece s invaliditetom u ustanove često je početak cjeloživotnog boravka u ustanovama, jer se time djeci onemogućava da steknu svakodnevne vještine, potrebne za život u zajednici. To je nešto što mora biti sastavni dio generalne strategije deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom. Nažalost, resursi se i dalje ulažu u renoviranje ili proširivanje postojećih ustanova, umjesto za pružanje podrške porodicama, kako je to i navedeno u izvještaju Komiteta Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom o Bosni i Hercegovini iz 2017. godine.
Institucionalizirana djeca s invaliditetom izolirana su od društva i izložena riziku od nasilja i zlostavljanja. Ti rizici i razorni efekti institucionalizacije na život i dobrobit djece s invaliditetom ilustrirani su slučajevima fizičkog i psihološkog zlostavljanja djece u Zavodu Pazarić.
U svjetlu navedenog, potičem Zastupnički dom Federacije BiH da tematsku sjednicu, planiranu za 4. decembar 2019., iskoristi za razmatranje generalnog pitanja deinstitucionalizacije djece s invaliditetom te da izradi konkretne prijedloge radi napretka po ovom pitanju. Priloženi tekstovi, Komesarov Tematski dokument o pravu osoba s invaliditetom da žive samostalno i da budu uključene u zajednicu te Preporuka Komiteta ministara Vijeća Evrope državama članicama CM/Rec(2010)2 o deinstitucionalizaciji djece s invaliditetom i njihovom životu u zajednici, mogu Zastupničkom domu u tom smislu ponuditi neka korisna usmjerenja.
