Žarko Korać, poslanik u Narodnoj skupštini Srbije, komentirao je u razgovoru za "Dnevni avaz" Strategiju odbrane Srbije u dijelu u kojem se bh. entitet Republika Srpska određuje kao prioritet srbijanske vanjske politike. On je govorio i o aktuelnoj situaciji između Srbije i Crne Gore, odnosno Srpske pravoslavne crkve, zbog donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, zbog čega je sinoć bilo burno u Skupštini Crne Gore.  

Za Koraća nema dileme da je uvrštavanje Republike Srpske u Strategiju odbrane uplitanje u unutrašnje stvari BiH.

- Ja smatram da to jeste uplitanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Jedna je stvar tvrditi da je Srbija potpisnik Dejtonskog sporazuma, što jeste, a sasvim druga je tema da vi u vojnoj strategiji govorite o Republici Srpskoj, što bi implicite značilo da vi upozoravate na neka prava da vojno intervenirate. Moram reći da me bilo prilično strah te rečenice, toga do sada nije bilo na ovakav način. Smatram da je retorika vlasti u Srbiji, ako je to još ikako moguće, sve oštrija i da je to zbog toga što se Aleksandar Vučić sprema za izbore, koji će se održati u maju naredne godine. Moram reći i za Aleksandra Vulina, ministra odbrane, da je on ekstremista, inače i nekadašnji prijatelj Mire Marković i Slobodana Miloševića i famozne nepostojeće parije JUL. Vulin je, inače, poznat kao ekstrem i vrlo agresivan i, iako se ovdje ne radi o njemu lično kao o ministru, nego se radi o papiru koji, kako bih rekao, predstavlja izvjesnu, moram reći izvjesnu, ne do kraja, vojnu prijetnju BiH – kaže Korać.

Vjera i politika

Kad je, pak, u pitanju situacija u Crnoj Gori i tenzije podignute nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom statusu vjerskih zajednica, Korać kaže da je to bilo očekivano.  

- To je tako iz više razloga. Prvi je što se predstavnik Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, mitropolit i vladika Amfilohije Radović, koji je tu najutjecajniji i najstariji, odavno ponaša politički proaktivno i on je govorio na mitinzima Demokratskog fronta.

A DF je politička stranka u Crnoj Gori koja je najdirektnije protiv članstva Crne Gore u NATO-u, koja traži jednu državu, odnosno ponovno stvaranje zajedničke države sa Srbijom i, što je treće, vjerovatno najvažnije, ona je protiv samostalnosti Crne Gore kao države. Sasvim ću ostaviti po strani što su neki od rukovodilaca DF-a nepravosnažno presuđeni za učešće u pokušaju puča prilikom izbora prošle godine u Crnoj Gori, u suradnji s ruskom obavještajnom službom, govorim o presudi koja je nepravosnažna, ali nema nikakve sumnje da se ruska obavještajna služba u to umiješala. Dakle, Amfilohije nastupa sasvim politički i sada je, kako bih rekao, točak historije počeo da se okreće na način na koji je on morao da predvidi. Ali, Amfilohije Radović, on sam odavno politički djeluje, on vodi rat s vlastima u Crnoj Gori. Znači, on je govorio na mitinzima Demokratskog fronta, koji se protivi ulasku u NATO, samostalnoj Crnoj Gori, dakle on je sam ušao u politiku i ovo što sada imate, zapravo je miješanje Srpske pravoslavne crkve u politiku - kaže Korać.

On dalje naglašava da je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, očigledno, najveći problem što bi mogla ostati bez imovine, za koju Crna Gora traži da se upiše na državu.

- Prema dokumentima, za koje ni ja nisam znao, a koji se sada pokazuju, Crna Gora je imala autokefalnu, odnosno samostalnu crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja je 1920. godine, poslije stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pripojena Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Sada su vlasti predložile i usvojile zakon u kome se vrlo jasno kaže da se sva imovina koja je pripadala državi Crnoj Gori do 1918., odnosno do stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ponovo vraća u vlasništvo države. To znači i crkvena imovina. Također, imovina koja je stvorena poslije 1920. godine, ima svoga titulara i to je, naravno, izazvalo ogromne reakcije u SPC-u, koji je oštro proiv tog zakona, patrijarh Irinej u Beogradu je jako protiv tog zakona. Vođe DF-a, prosrpske stranke, bile su prekjučer u Beogradu i razgovarali su sa patrijarhom i on je molio i tražio da se taj zakon ne usvoji. I poslije toga su poslanici DF-a počeli nasilno da se ponašaju u Skupštini, policija ih je privela, gdje su pušteni nakon razgovora. Ostala su samo tri poslanika koji su, inače, već učestvovali u ranijim incidentima i sad je zanimljivo šta će se dalje dešavati – ističe Korać.

Malo protivnika

Prema njegovom mišljenju, ne vjeruje da bi moglo doći do eskalacije situacije.  

- Ne vjerujem da će to pretjerano eskalirati. Ja mislim da je u Crnoj Gori samo jedna manjina protiv zakona i nemam utisak da je ona spremna da ide u neke ulične obračune. Mislim da je vlast u Crnoj Gori napravila tačnu političku procjenu i ne vjerujem u takve incidente u ovom trenutku. Znači, Crna Gora, u suštini, želi vratiti imovinu za koju ona smatra da ju je Srpska pravoslavna crkva uzela 1920. godine, kad je prestala da postoji crnogorska crkva. Dakle, to je najveći kamen spoticanja, da to postane još jednom državna imovina. Iako vlasti u Crnoj Gori neprekidno insistiraju na tome da to ne znači da će ona nekoga izbaciti iz crkve ili manastira i kažu da će oni koji upravljaju, i dalje upravljati, oni samo žele da vrate u državno vlasništvo ono što smatraju da je bilo vlasništvo države Crne Gore do 1920. godine. Ali, u SPC-u to prikazuju drugačije – kaže poslanik u Skupštini Srbije.

Žarko Korać smatra i da se reakcije na za SPC sporni crnogorski zakon u Srbiji, po žestini, ne mogu uporediti s onima koje su stigle od člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

- Znate šta, nekada kada ne znate da se opredijelite, onda gledate ko brani jedan zakon i ko ga napada. Mediji u Srbiju su izrazito protiv tog zakona, ali to da oni napadaju Milu Đukanovića i Demokratsku partiju socijalista, to nije ništa novo, tabloidi su ovdje, inače, provladini. Kao što je i Šešelj tražio da treba tu država Srbija da reagira. Jedino mi nije jasno kako. Pa, prošlo je vrijeme „balvan revolucija“ i sličnih stvari.

Kad govorimo o reakcijama vlasti u Srbiji, paradoksalno je da su one bile blaže nego one Milorada Dodika, koji je poslao najžešću reakciju. On je bukvalno napao rukovodstvo Crne Gore i vrlo oštrim riječima govorio protiv toga. Moram reći da sam iznenađen, jer kao što znate, Milorad Dodik nema baš mnogo saveznika na ovom bijelom svijetu, osim srpske vlasti, a ovdje pravi neprijatelja od Crne Gore. Ali, on je imao neke svoje razloge zašto je to uradio, koje nije baš lako dokučiti, da napadne ovako snažno - kaže Korać.

Obnova države i crkve

On ocjenjuje da Crna Gora dosta dugo ima ozbiljan sukob sa SPC-om u Crnoj Gori. 

- I očigledno su predsjednik Crne Gore i Demokratska partija socijalista riješili da preuzmu taj rizik. Ja bih rekao da su to daljnji koraci ka osamostaljenju Crne Gore. Sad se po zakonu definira šta je imovina Crne Gore, a šta imovina SPC-a i to SPC vidi kao stvaranje samostalne crnogorske pravoslavne crkve. Moram da vam kažem da ja ne vidim to tako u ovom trenutku. Međutim, kad narod napravi državu, postavlja se zanimljivo pitanje šta biva s crkvom, da li je logično, ja samo pitam, nisam stručnjak za crkvena pitanja, kada jedna država nastaje u pravoslavnom svijetu, skoro je izvjesno da će s vremenom da se stvori i ta državna crkva. To imate i u Bugarskoj, i u Rumuniji, i u Grčkoj, u svim tim zemljama postoje nacionalne crkve, to pitanje se kod rimokatolika ne postavlja. Kod pravoslavnih crkava je nerješivo pitanja šta bi bilo kada jedan narod dobije ponovo državu, kao što je Crna Gora, ili dobije državu kao Makedonija, ima li on prava ili da li će to završiti time da se stvori jedna samostalna pravoslavna crkva. I to je, ustvari, strah SPC-a, da je ovo prvi korak ka vrlo dugom putu ka mogućoj uspostavi crnogorske pravoslavne crkve - zaključuje Korać.