Ma koliko postojala dilema o vremenu nastanka i autoru mudrolije koja kaže da je put do pakla popločan najboljim namjerama, niko je nikad nije mogao osporiti. Neki će reći da potječe čak iz 17. stoljeća, ali na djelu je svakako i u aktuelnom vremenu.
Dušan Bajević, selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, u najboljoj namjeri naišao je na prvo „proklizavanje“. Razgovarao je s Ognjenom Vranješom, fudbalerom s najviše nefudbalskih naslovnica u historiji bh. reprezentacije, o njegovom mogućem povratku u bh. tim.
I dok je staloženi Bajević pokušavao stvari vratiti u neke normalnije okvire, Vranješ je sve dočekao na, fudbalski rečeno, volej. Slavodobitno je objavio kako se neće vratiti u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kao, eto, neko je njega molio, svi su bili za njega, pa se on sada zahvalio.
Odlično odigrana uloga, ona koja igraču Anderlehta na pozajmici u AEK-u potpuno pristaje. Legitimno, jer i uloga negativca je uloga, a ona Vranješu sjajno pristaje. Novim potezom laganu „ćušku“ udario je i samom Bajeviću, za kojeg je govorio da su prijatelji.
Ustvari, istina je da ne postoji niko relevantan ko je ikad jasno izašao u javnost i rekao da tog čovjeka s tetovažom lika čije ime nije ni za spominjanje, treba pozvati ponovo u reprezentaciju. Nijedan reprezentativac nije javno rekao - treba nam, nijedan bivši igrač, treneri... Svi će reći da je igrao dobro i dodati „ali“...
Navijači su posebna priča. Nekad će raditi nepopularne stvari, ali ljubav koju iskazuju prema reprezentaciji nešto je što je nemjerljivo. Većina, jasno je to i pticama na grani, nikad nije bila za povratak Vranješa.
Dakle, uz sve poštovanje prema aktuelnom selektoru BiH, Vranješ ga je sjajno iskoristio, a to nikako ne ide u prilog iskustvu koje ima Bajević. Ako već nije znao, morao se raspitati s kim ima posla.
Ognjen Vranješ, zvijezda žute štampe, poštovalac zločinaca i fudbaler, jednostavno rečeno ne zaslužuje grb bilo koje države na grudima, pa tako ni Bosne i Hercegovine.