Nedavni slučaj urušavanja zida na tvrđavi Vranduk izazvalo je veliko interesiranje javnosti.  

Profesor Enver Imamović, ugledni bh. historičar i arheolog, u intervjuu za „Dnevni avaz“ kaže da to raduje jer pokazuje da se najzad probudila svijest ljudi o vrijednosti i značaju spomeničke građe njihove zemlje.

Kraljevska palača

Šta se to dešava s tvrđavom u Vranduku? 

- Vranduk je jedan od najpoznatijih naših starih gradova, za koji se vežu mnogi historijski događaji. U medijima je bilo govora o tome zašto je došlo do urušavanja. Stručnjaci su konstatirali da je prvenstveno u pitanju ljudski faktor. Postojeći tunel ispod tvrđave, a onda njegova obnova, pa radovi na gradnji hidrocentrale i usmjeravanje saobraćaja uz tvrđavu kuda je dnevno tutnjalo na hiljade auta i kamiona, izazvali su vibracije koje su razdrmale brežuljak na kojem stoji Vranduk.

Efekt toga je isti koji izaziva zemljotres. Ispod plitkog humusa na kojem leže zidovi kamena je podloga. Jake vibracije, a onda vlaga i kiša rastresle su sve. Daj Bože da s prvim većim kišama ne počnu kliziti i obrušavati se svi zidovi. Treba pod hitno prići njihovom saniranju.

Mišljenja ste da se to može dogoditi?

- U pitanju su zidovi stari stotine, ako ne i koju hiljadu godina, jer je riječ o ilirskoj, to jest prethistorijskoj gradini. Mraz, led, vlaga, pukotine kroz koje u strukturu zida ulaze mravi, gušteri, glodari, a onda korijenje vegetacije, vremenom su zidnu masu učinili rastresitom pa je na nekim mjestima to postala hrpa kamenja bez veziva.

Konzervatorima i arhitektima koji se bave sanacijom starih zidova poznata je ova situacija. Oni su u stanju to sanirati uz pretpostavku da im se za to osiguraju potrebna sredstva. Koliko je to zahtjevno, najbolje govori slučaj dubrovačkih bedema, za čije se održavanje godišnje izdvajaju milioni kuna.

Kakvo je stanje s drugim starim gradovima - Bobovcem, Blagajem, Jajcem...

- U nekim slučajevima stanje je gore nego s Vrandukom. To se prvenstveno odnosi na Bobovac, prijestoni grad srednjovjekovne bosanske države. Zbog značaja koji ima za državnost BiH, prijeratne bh. vlasti su osigurale neograničena sredstva za njegova iskopavanja. Trajala su deset godina, a onda se prišlo konzervaciji zidova palača i bedema dugih više od kilometra. To je stajalo ogromnih sredstava. Nije se žalilo jer se znalo šta znači taj spomenik kulture za BiH. Od toga je prošlo 50 godina.

Iskopine nisu održavane i šta se desilo. Snijeg, mraz i led učinili su svoje. Posljedice su takve da bedemi i zidovi palača doslovno nestaju. Nedavno se urušio veliki dio zida kraljevske palače koji pripada rimskoj gradnji otprije 2.000 godina. Ukoliko se ne poduzmu hitne mjere, za kratko vrijeme ostat ćemo bez najvrednijeg spomenika naša prošlosti. Situacija s gradom Blagajem iznad vrela Bune, Srebrenikom i Jajcem nešto je bolja zahvaljujući brizi prije svega mjesnih vlasti.

Kakva je uloga državnih institucija, u čijoj je nadležnosti briga i zaštita spomenika kulture?

- Iz iskustva, kao profesor arheologije, nekadašnji direktor Zamaljskog muzeja i dugogodišnji predsjednik Nacionalnog komiteta savjeta muzeja, mogu reći da državne institucije u čijoj je nadležnosti očuvanje i zaštita kulturno-historijskog blaga ne djeluju onako i onoliko koliko je potrebno. U nekim slučajevima ne djeluju nikako. Nije u pitanju samo sanacija zidova starih gradova. Situacija je takva da nam svakodnevno stižu vijesti o pljačkanju i uništavanja spomeničke građe.

Ne samo stećaka, za koje smo emocionalno vezani. Djeluju profesionalni pljačkaši starih grobova i starih zdanja koji najsavremenijim detektorima za otkrivanje metala vade stari nakit, oružje, novčiće i dr., i to javno, često preko interneta preprodaju, pa i izvan zemlje. To je postao unosan biznis, a da se ništa ne poduzima da se spriječi. U predratnom sistemu detektore je mogla imati samo vojska i policija, danas to nabavlja ko hoće i tim radi šta hoće. Postojeći zakon po tom pitanju je jasan, ali se ne poštuje.

Sanacija stećaka

Šta rade muzeji?  

- Kakva je situacija s muzejima najbolje govori slučaj Zemaljskog muzeja, a manje-više tako je i s drugima. Nemaju sredstava ni za redovno održavanje, pa ni za plaće, a kamoli da se bave osnovnom djelatnošću, a to su terenska istraživanja. Umjesto arheologa, lokalitete prekopavaju amateri ili, kako sam naveo, tragači blaga najsavremenijim detektorima. Imamo problem i stručnog kadra u muzejima. Stasala je generacija koja se zbog ratnog vakuuma nije educirala uz starije kolege, što je uvijek posvuda obavezna praksa.

Odričemo li se lako svoje historije?

- Ne samo da je se odričemo, nego je uništavamo na ovaj ili onaj način. Dovoljno je pogledati programe nastave iz historije u školama. Ne samo da je reduciran broj sati predavanja ili su svedena na jednu ili dvije godine, nego je u nekim strukovnim školama potpuno ukinuta. Šta će znati o svojoj zemlji oni koji nisu učili historiju ili nisu dovoljno! Kako se može očekivati rodoljublje od takvih budućih naših građana, kako će danas-sutra na ovoj ili onoj poziciji braniti njene interese i, na koncu, kako će se boriti za nju.

Dive se knezu Lazaru umjesto bosanskim vitezovima

Šta je s očuvanjem bosanskog identiteta?

- Ako se ne poznaje historija svoje zemlje i svog naroda, ako se ne poznaju njene vrijednosti, ako se ne zna kako su nam kroz historiju preci branili zemlju, ako se ne zna zašto se nakon 800 godina još sjećamo Kulina bana, kralja Tvrtka, Husein-kapetana itd., kako će takvi čuvati i očuvati identitet Bosne.

Iz neznanja takvi prigrle tuđe. Divit će se knezu Lazaru, hajduk Veljku ili Marku Kraljeviću, umjesto da se dive bosanskim vitezovima, gazijama i drugim koji su ovdje živjeli, borili se i ginuli za Bosnu.

Nedovoljno obučeni na terenu

- Nedovoljno obučeni ne snalaze se najbolje na terenu. Šta to znači, može se uzet primjer iz medicine. Da bi jedan doktor mogao vršiti operaciju srca, pluća, na mozgu itd., treba stažirati dugi niz godina uz starije kolege koji ga upućuju u specijalnost. Bilo bi nezamislivo da mladi, tek diplomirani doktor, odmah počne s operacijama. Tako je i u drugim strukama, pa i u arheologiji. Ovo se spominje iz razloga što ima slučajeva da se nestručnim iskopavanjem uništava lokalitet, što sanacija stećaka ili starih zidova ne izdrži ni jednu zimu itd. – ističe prof. Imamović.