- Danas nam je troje preminulo i mogu reći da nam je to jedan od boljih dana, kaže na početku ekskluzivnog razgovora za "Avaz" Sarajka Amila Salm, specijalista u bolnici "St. Josep" u Čikagu u Sjedinjenim Američkim Državama. 

S ovom heroinom u bijelom razgovarali smo u zoru po našem vremenu, dok je uzela kratki predah na Odjelu intenzivne njege. Kaže nam da samo u jednoj smjeni od koronavirusa znaju imati po deset mrtvih, pa i više.

Radi po 16 sati

- Amerikanci na početku nisu odmah ovo ozbiljno shvatili. Za Uskrs su pravili derneke, Jevreji su organizirali svadbe sa po 200 zvanica, u sve se morala uključiti i policija i danas imamo situaciju da nemamo gdje sa mrtvima pa tijela stavljamo u prikolicu od kamiona - hladnjače za meso. Identičan je problem s ukopom mrtvih pa se prave nova groblja, vlasti čak razmišljaju da neke parkove i druge javne površine pretvore u groblja - kaže Salm. 

Salm kaže da im za sedam dana prijeti scenarij Njujorka, koji je trenutno epicentar pandemije u svijetu. Tvrdi da nije tačno da samo starije osobe umiru.

- Najmlađa žrtva bila je beba od svega 10 mjeseci. Sve je na nogama, radimo i po 16 sati. Iza nas stoje vlasti pa imamo svu neophodnu opremu, dovoljno kreveta i ventilatora (respiratora, op. a). Nosimo po dvije maske, dvoje rukavica, plus specijalno odijelo. Nakon posla se ovdje u bolnici tuširamo. Kako idem vozilom do kuće, ponovo se tuširam. Dva puta nisam bila sigurna jesam li zaražena pa sam spavala u hotelu. To bolnica uredno plati. Bejbisiterka koja mi je čuvala dijete, ima dijabetes pa sam je poslala kući, a sina čuva suprug, inače Jordanac. Dijete sam poljubila u subotu i neću ga vidjeti do ponedjeljka - govori Salm.

Sve izuzev odijela koje duži svako za sebe, baca se nakon smjene, tačnije nosi se u specijalnim kesama za infektivni otpad. Osim dijabetičara, u opasnosti su i oni sa slabim pritiskom, srcem i drugim hroničnim oboljenjima.

Umiru sami

- Procedura je takva da se sve proba. Prvo od stavljanja na obični kisik pa sve do ventilatora, to je posljednja opcija i samo se njih 20 posto skine s ventilatora i preživi. Najteže mi je u početku padalo kada sam skidala s aparata ljude kojima nema pomoći. Ti ljudi umiru sami, samo mene vide u ovom odijelu. Tako sam odlučila da u takvim situacijama idem po tablet kako bi se njihovi voljeni mogli makar oprostiti... Na početku je jedna žena umirala i pustili smo njene kćerke da je gledaju kroz staklo. Nisu izdržale i upale su u sobu te su obje bile zaražene. Od tada nema posjeta - kazala je Salm.

U ispomoć su im stigle kolege iz Tenesija i Teksasa. Priznaje da joj je najteže kada odlučuje o "životu ili smrti".

- Takvim osobama je to patnja. Imali smo čovjeka kojem su zbog slabe cirkulacije otkazale ruke, pa noge... Ovako, skinemo osobu s aparata, damo morfij kako ne bi ništa osjećao - kaže Salm.

Za razliku od naše zemlje, gdje se pravi cirkus i s respiratorima, to u Americi nije slučaj.

- Samo u našoj bolnici imamo skoro 70 ventilatora. U sve se odmah uključila i autoindustrija pa "Tesla" i "General Motors" (GM), umjesto vozila, prave ventilatore. Ventilatori ne ubijaju, da odmah razjasnimo. Neke terapije, kao što su tablete za malariju, pomažu, ali mogu napraviti srčane aritmije pa, ako neko ima slabo srce, da ga to i ubije - pojašnjava Salm.

Već su počele kružiti priče da su naučnici blizu otkrivanja vakcine. Salm kaže da je to, sa medicinske tačke gledišta, naučna fantastika.

- Trebat će godina da se nađe vakcina koja će anulirati virus, a da ne ubije pacijenta. Ne želim nikoga prepadati, ali u septembru možemo očekivati drugi val, koji bi mogao biti tri puta gori - kazala je Salm.

Satnica sitnica - 75 dolara

Salm je bh. prijestonicu napustila prije 12 godina i nikada, pa ni turistički, nije skoknula preko bare u šeher. To i ne treba da čudi ako uzmemo u obzir samo, recimo, to da joj je satnica 75 dolara. Prostom računicom, Salm za mjesec zaradi 12.000 dolara, dok njene kolege u Sarajevu to mogu samo sanjati. 

- Neke stvari bi i danas gledala samo na internetu ili razglednicama. A pitanje je da li bih mogla i da se zaposlim pa da radim u neadekvatnim uvjetima... Ne bih sada mogla zamisliti da čekam u redu da platim račune, ovdje sve za pet minuta završim s laptopom... Uostalom, ovdje su mi svi, izuzev majke, koja ne može bez Sarajeva i svojih planinara, ali skokne svake godine do mene - kaže Salm.

Na naše pitanje ima li neku poruku ili savjet za našu raju, Salm je za kraj kazala:

- Znam da mi Bosanci sve na šalu okrenemo, ali ostanite u kućama ako nigdje ne morate.