Đurđevdan je najstariji, najradosniji, najveći romski praznik. Da nije koronavirusa, danas bi iz romskih naselja Šenik, Veseli Brijeg, Donja Orahovica, Nurkići... odjekivala pjesma, okretali bi se janjci.

Bilo bi veselo, bez obzira na to što Romi i danas teško žive.

Posjetili smo Rome u mahali Nurkići u Gračanici. Samo je Huso Osmanović sa ukućanima, izvan dvorišta dvije stambene zgrade u koje se prije tri godine uselilo 12 romskih porodica, okrenuo janje na ražnju.

Njih pet-šest su tu oko ražnja. Ostali Romi su u svojim stanovima. Nema uobičajenog veselja, nema pjesme. Priznaje to i Huso.

- Moramo poštivati mjere. Da smo se okupili svi, bilo bi nas više od 40. Ovako samo jedna porodica. Korona nam je pokvarila naš najveseliji praznik. Ipak, mi nismo nezadovoljni, i sami znate, mi smo godinama živjeli na deponiji Grabovac. Živjeli smo životom koji ni za životinje nije bio, a kamoli za ljude. 

Prije tri godine, zahvajujući donatoru iz Austrije i našim gradskim vlastima, koje su obezbijedile plac, dobili smo i vodu, struju, kanalizaciju... Asfaltirali su i put, život je ovdje nešto drugo. Malo je romskih porodica u BiH koje žive u stambenim zgradama - kaže Huso, pa okrenu janje da ne zagori.

Pjesme nije bilo. Meho Halilović živi u ovom naselju, a rođen je u Prozoru. Pokazuje nam ličnu kartu. Rođen je na današnji dan 1963. godine, pa skromno uz Đurđevdan, slavi i rođendan.