Dramatična situacija u Sandžaku zbog brzog širenja koronavirusa izazvala je brojne reakcije i u Bosni i Hercegovini, a među onima koji su jučer uputili apel za pomoć stanovništvu u većinski bošnjačkom dijelu Srbije je i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.

No, njegova deklarativna reakcija u kojoj je između ostalog rekao „kako očekuje formirnje medicinskih timova“ ostala je samo kao simbol apsolutno nedržavničkog odnosa najviše pozicioniranog bošnjačkog funkcionera prema ovom problemu!

Džaferović je kao formalni šef države BiH, u najmanju ruku već morao direktno tražiti od srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da uputi hitnu medicinsku pomoć stanovništvu Novog Pazara, Tutina i drugih gradova u Sandžaku i da zaštiti tamošnje Bošnjake.

Džaferović je morao i mogao, ali nije – iskoristiti snagu institucije koju predstavlja i na najvišem nivou otvoriti vrata za rješavanje teške situacije.

Umjesto toga, predsjedavajući Predsjedništva BiH se postavio kao pasivni navijač sa društvenih mreža, koji „očekuje“ da druge institucije, pa čak i nevladin sektor, zasuču rukave i urade nešto.

S druge strane, Džaferović je ranije pokazao kako zna biti izuzetno tvrd kada je riječ o njegovim unutrašnjim političkim rivalima, nerijetko stavljajući svoje lične obračune iznad interesa države. Ali, u ovom slučaju, bio je dovoljno mehak da nije ni podigao slušalicu i pozvao Vučića koji je njegov regionalni sagovornik i upozorio ga na očajne apele Bošnjaka u Sandžaku kojima treba brza i jaka pomoć države.

Oni koji se politikom bave ozbiljno i dugo znaju da se u ovakvim situacijama, lideri iskazuju lično, koristeći utjecaj, poznanstva i dobre odnose da brzo riješe akutni problem.

Primjerice, donedavni ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić je u vrijeme kada je bilo potrebno otvoriti granice za neophodnu pomoć za BiH na početku pandemije putem svojih direktnih kontakata u evropskim i regionalnim prijestolnicama pokazivao lidersku ulogu, kakvu, očito Bošnjaci ne mogu dočekati od Džaferovića.