Preventivne mjere temelje se na fizičkom razmaku među ljudima, pojačanoj higijeni ruku i prostora te respiratornoj higijeni uz nošenje maske za lice koja smanjuje rizik prijenosa kapljica nastalih tokom govora, kašljanja, kihanja i slično, piše Ordinacija.hr. 

Zašto je važno testiranje na SARS-CoV-2, uzročnika bolesti COVID-19? 

Testiranje se provodi kako bi se potvrdila infekcija u osobe sa simptomima te kako bi se oboljela osoba čim prije izolirala od drugih i liječila. Istovremeno se identificiraju kontakti oboljele osobe sa svrhom određivanja samoizolacije onih kontakata za koje je to nužno (bliski kontakti), a sve sa svrhom što ranijeg prekida daljnjeg prijenosa infekcije, odnosno sprječavanja daljnjeg širenja virusa u populaciji. 

Kada se osoba testira na SARS-CoV-2 i kakav je postupak testiranja? 

U slučaju pojave simptoma akutne respiratorne bolesti koji upućuju na bolest COVID-19 (npr. povišena tjelesna temperatura, grlobolja, kašalj, poteškoće disanja, gubitak mirisa ili okusa…) ili druge kliničke ili epidemiološke indikacije, uključujući propisane potrebe testiranja u sklopu djelovanja domova za starije i nemoćne i drugih ustanova koje pružaju uslugu smještaja u ustanovama socijalne skrbi te zdravstvenih ustanova radi smanjenja povećanog rizika širenja infekcije među osjetljivim skupinama, prema smjernicama Ministarstva zdravstva, uputnicu za testiranje izdaje izabrani ljekar (ljekar porodične medicine, pedijatar) koji i dogovara termin testiranja. 

U slučaju pojave teških simptoma bolesti koje upućuju na bolest COVID-19 i zahtijevaju bolničko liječenje, u vrijeme kada izabrani ljekar pacijenta ne radi, potrebno je otići na pregled u bolnicu ako to zdravstveno stanje i mogućnosti dozvoljavaju, ili ako to zdravstveno stanje i mogućnosti dozvoljavaju, ili nazvati hitnu medicinsku službu. Ako pacijent organizira lični prijevoz do bolnice, potrebno je ići ličnim automobilom (vozi sam ako može ili ga vozi neko od osoba s kojima živi) uz korištenje zaštitne maske za lice i pacijenta i vozača i sjedenje dijagonalno od vozača.

Što su serološka testiranja na SARS-CoV-2 i koja je njihova uloga?

Serološko testiranje je laboratorijska pretraga kojim se utvrđuju antitijela na uzročnika određene infekcije iz uzorka krvi, u ovom slučajuantitijela na SARS-CoV-2 . Njihova prisutnost pokazuje je li neko bio u kontaktu s uzročnikom bolesti, mogu pokazati ima li osoba akutnu infekciju ili je ranije bila u kontaktu s uzročnikom.

Za sada nemaju veliku ulogu jer se na temelju njih ne može znati je li osoba trenutno zarazna, tj. ne mogu se koristiti u svrhu otkrivanja bolesti i zaraznosti neke osobe. Također, ograničena im je korist u planiranju protivepidemijskih mjera i odlučivanju o postupanju s osobama koje su izložene infekciji, jer nalaz antitijela kod komercijalnih seroloških testova ne znači nužno da je osoba otporna (imuna) i da ne može ponovno oboljeti od bolesti COVID-19.

U istraživanju koje je Hrvatski zavod za javno zdravstvo nedavno proveo na uzorku od malo više od 1.000 osoba, rezultati su pokazali da je samo oko 2 posto ljudi bilo u kontaktu s virusom, no od njih samo je mali broj (0,2 posto osoba koje su imale protivtijela) imalo zaštitna (neutralizirajuća) protivtijela.

Znači li pozitivan serološki test na SARS-CoV-2 ujedno i imunitet?

Ne. Trenutno nema dovoljno informacija koje bi pokazale jesu li osobe koje su imale i preboljele bolest COVID-19 imune, odnosno hoće li biti zaštićene od ponovne infekcije. Neko ko ima pozitivan nalaz serološkog testiranja i dalje se treba pridržavati preventivnih mjera i koristiti zaštitnu opremu ako ju treba koristiti pri obavljanju svojih aktivnosti.

Zašto se provode globalne i sistemske mjere sprječavanja širenja bolesti COVID-19?

Problem kod bolesti COVID-19 njena je velika zaraznost, odnosno lagan prijenos s čovjeka na čovjeka, nepostojanje specifičnog lijeka ili cjepiva te to što je velika većina stanovništva osjetljiva, tj. nema imunitet za tu bolest.

Koliko danas znamo o bolesti COVID-19 i njenom uzročniku SARS-CoV2?

Znamo da se COVID-19 prenosi kapljičnim putem. To znači da se infekcija primarno prenosi s osobe na osobu malim kapljicama iz nosa ili usta koje se izbacuju kad oboljela osoba kašlje, kiše ili govori. Te su kapljice relativno teške, ne prenose se na veliku udaljenost i relativno brzo padaju na predmete i površine u blizini oboljelog. Druga se osoba zarazi kad udahne takve kontaminirane kapljice. To je razlog zašto se preporučuje fizički razmak od najmanje metar. Kada kapljice padnu na predmete i površine kao što su npr. stolovi, kvake na vratima, rukohvati, ti predmeti postanu kontaminirani te se druge osobe mogu zaraziti dodirujući takve površine i potom dodirujući svoja usta, nos, oči. To je razlog zašto je važno redovno prati ruke sapunom i vodom ili utrljavati dezinficijense na bazi alkohola.

Razdoblje inkubacije (vrijeme od izloženosti virusu do početka simptoma) iznosi pet do šest dana, s rasponom od 1 do 14 dana. Osobe zaražene virusom SARS-CoV-2 najzaraznije su u početku bolesti, no mogu biti zarazne i dan-dva prije pojave simptoma, što je slično zaraznosti kod gripe. Većina osoba u bliskom kontaktu s oboljelom osobom zarazi se unutar prvih pet dana od pojave simptoma u te oboljele osobe. Prijenos infekcije može se dogoditi i od osoba koje nemaju simptome bolesti, od takozvanih asimptomatskih slučajeva, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili razmjeri takvih prijenosa. Zaraznost se smanjuje kako protiču dani od pojave simptoma i do sada nije uspješno izoliran živi virus iz uzoraka gornjih dišnih puteva nakon druge sedmice bolesti (iako nalaz molekularnog (PCR) testiranja može biti pozitivan). Razlog tome je što molekularna PCR metoda otkriva virusni genetski materijal što nije nužno povezano s prisutnošću živog virusa u tijelu.

Kakvu zaštitu pružaju maske za lice?

Rezultati istraživanja pokazuju da nošenje maski (platnene maske, domaće ili komercijalne izrade ili hirurške maske) ima učinkovitost na smanjenje prijenosa respiratornih infekcija za nositelje maski i to za barem jednu trećinu u odnosu na osobe koje ne nose masku za lice ili medicinsku masku, odnosno da mogu smanjiti respiratorne virusne infekcije za 33 posto i usporiti širenje bolesti COVID-19 u zajednici. Stoga se maske za lice i hirurške maske preporučuje nositi u zatvorenom prostoru jer mogu smanjiti rizik od infekcije virusom SARS-CoV-2 i drugim respiratornim virusima.

Koji su simptomi bolesti COVID-19?

Najčešći simptomi su povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj i umor. Manje česti simptomi su bolovi u mišićima i zglobovima, začepljen nos ili curenje iz nosa, glavobolja, grlobolja, upala očne spojnice (konjunktivitis), kratkoća daha, proljev i trbušne tegobe, iznenadan gubitak mirisa i okusa. Određeni simptomi poput kašlja i gubitka mirisa mogu trajati sedmicama nakon što bolesnik prestane biti zarazan za okolinu.

Kada je osoba izliječena i prestaje biti zarazna za druge?

Ako oboljela osoba sa simptomima tri uzastopna dana nema simptome bolesti, a prošlo je 14 dana od pojave simptoma (14 dana od testiranja u slučaju osobe s pozitivnim laboratorijskim nalazom testiranja koja nema simptome), ona se smatra nezaraznom za druge i može se prekinuti mjera izolacije. U osoba starije životne dobi (u dobi od 65 godina i više) i osoba koje imaju hronične bolesti kao što su šećerna bolest, kardiovaskularne bolesti, hronične plućne bolesti, stanja smanjenje imunosti, hronična bubrežna bolest, bolest COVID-19 ima češće teški oblik i teže simptome te je povećan rizik od razvoja komplikacija.

Je li se virus promijenio u odnosu na početak pandemije?

Neki noviji radovi ukazuju da je virus doživio mutacije koje ga čine lakše prenosivim, tj. zaraznijim, ali još je potrebno potvrditi i dodatno istražiti ta zapažanja. Za sada nema dokaza da te mutacije imaju utjecaja na težinu i vrstu kliničke slike kod oboljelih. Među oboljelima u posljednjih mjesec možemo vidjeti blaže oblike bolesti i manje je onih koji su na respiratoru. Jednim dijelom to se može objasniti činjenicom da u posljednjih mjesec obolijevaju u prosjeku mlađi ljudi nego u prvih nekoliko mjeseci epidemije. Manje oboljelih na respiratoru može se dijelom objasniti promjenom kliničkih smjernica za liječenje teških oblika bolesti.

Postoji li mogućnost zaraze u vodi, moru ili bazenu?

Prema dosadašnjim saznanjima i dokazima, prijenos novog koronavirusa prilikom uobičajenih rekreacijskih aktivnosti ili kupanjem u vodi, bazenu ili moru nije zabilježen. Do sada nema dokaza da se može dogoditi prijenos novog koronavirusa s čovjeka na čovjeka putemo vode, niti je zabilježena prisutnost virusa u moru.