Francuska ambasadorica u BiH Kristin Tudik (Christine Toudic) objavila je novi blog, odnosno sjećanje na potpisivanje Dejtonskog sporazuma.
- Ne vidi se ni na dva metra, a mokri snijeg pada bez prestanka, uz rafale ledenog vjetra. Iznenada, konačno, začu se zvuk rotora. Dolaze...
Pokret.
Tri dana ranije
Zaposlena sam u protokolu Ministarstva vanjskih poslova i, u sklopu toga, upravo sam dobila zadatak da pripremim posjetu Parizu potpisnika Dejtonskog sporazuma, uključujući i predsjednika SAD-a, Billa Clintona, i svu logistiku koja to podrazumijeva.
Pariz i pariška regija (i cijela Francuska) kompletno su paralizovani opštim štrajkom svih radnika javnog i privatnog prevoza, protiv još jednog prijedloga penzijske reforme. U glavnom gradu vlada neopisivi haos u kojem svako pokušava doći do svog radnog mjesta po svaku cijenu, dakle svojim ličnim automobilom. Rezultat: stotine kilometara potpuno nerazmrsivih kolona.
Budući da svi potpisnici dolaze avionom na aerodrom Roissy-Charles de Gaulle, odlazimo tamo sa svim nadležnim službama u pripremnu misiju, uključujući službu za zvanična putovanja, nacionalnu policiju odgovornu za sigurnost, posebno povorke koje prate šefove država. I tada počinje noćna mora... Nakon što smo identifikovali sva bitna mjesta, nastavljamo putem do centra glavnog grada, nešto više od 25 kilometara. Za povratak nam treba četiri sata, uprkos svim pogodnostima policijske pratnje : trepćuća svjetla, dvotonska sirena i ostali prekršaji.
Pod ovim uslovima, čini se nemogućim da šefovi država cestom dođu do Jelisejske palate iz očiglednih sigurnosnih razloga. Preostala su samo dva rješenja: organizovati ceremoniju potpisivanja u jednom od velikih hotela na aerodromu ili uputiti svakog šefa države helikopterom na neku lokaciju u blizini Jelisejske palate.
Nakon još jednog odlaska do aerodroma Roissy-CDG i obilaska svih hotela koji bi mogli biti domaćini događaja, brzo konstatujemo slijedeće: jedina moguća opcija je helikopterom. Hoteli nemaju sale za organizaciju jednog tako simboličnog događaja, a nameću se i veliki sigurnosni problemi. Delegacije i stručnjaci ostat će na aerodormu, a šefovi država potpisat će sporazum u Jelisejskoj palati, odluka je donesena.
Tada odbrojavanje započinje, moramo organizovati odlaske i dolaske helikoptera od aerodroma CDG do mjesta najbližeg Jelisejskoj palati. I ovdje brzo konstatujemo još jednu stvar: samo Esplanade des Invalides ispunjava kriterije za slijetanje helikoptera. Ostalo se prepušta stručnjacima!!! Usmjeravanje automobila zvanica, formiranje povorki, doček gostiju na aerodromu, polijetanje i slijetanje helikoptera, treba organizovati svu tu mašineriju.
Sve je dakle spremno, usklađeno u milimetar i u sekundu. Da, ali evo… Majka Priroda je odlučila pomrsiti nam račune i 14. decembra ujutro, vremenski uslovi su užasni do te mjere da postoji rizik da se cijela pomno isplanirana operacija, dovede u pitanje. Ali više nema plana B: štrajk se nastavlja još jačim intezitetom, a Pariz je i dalje u potpunosti blokiran. Nakon brojnih razgovora između svih učesnika, uključujući i samog predsjednika Republike Jacquesa Chiraca, donosi se odluka: zadržava se opcija helikoptera.
Kolegicu i mene šalju na Esplanade des Invalides da osiguramo doček šefova država i vlada. Napokon, sve ide dobro.
Sporazum je potpisan nešto prije 12 sati. Njime se okončava najsmrtonosniji rat s kojim se Evropa suočila od Drugog svjetskog rata.
Zatim, svi polako odlaze. I mi se povlačimo, s osjećajem izvršene dužnosti, ali isto tako, pa makar zvučalo kao floskula, s osjećajem da smo učestvovali u velikom istorijskom trenutku, mada smo bili samo iza kulisa.
Sarajevo, Francuska ambasada, 14. decembar 2020.
25 godina kasnije, evo me u Bosni i Hercegovini, kao ambasadorica Francuske. Sudbina se poigrala...
Daytonski sporazum je bio odlučujuća prekretnica. Omogućio je uspostavljanje mira i potvrđivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine kao države.
Važno je proslaviti ovaj period, 25 godina mira, uspjeh postignut zahvaljujući građanima cijele zemlje koji su vrijedno radili za Bosnu i Hercegovinu. Sada je potrebno zajedno gledati u budućnost, izgraditi obećavajuće perspektive i mogućnosti, posebno za mlade generacije.
Narod Bosne i Hercegovine je izrazio želju da nastavi evropski put izgradnje budućnosti. Budući da je Vijeće u decembru 2019. odobrilo mišljenje Evropske komisije o prijemu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, zvaničnici zemlje su dobili jasnu mapu puta reformi koje se moraju provesti ka članstvu u EU, uključujući i rješavanje manjka sistemske efikasnosti koji koče ekonomski rast i dobro upravljanje.
Ova 25. godišnjica također treba podsjetiti na potrebu zajedničkog rada na stvaranju okruženja povoljnijeg za pomirenje. S tim u vezi, treba čestitati na zajedničkoj izjavi Predsjedništva Bosne i Hercegovine koja je naglasila važnost jačanja povjerenja, mira i uzajamnog poštovanja između svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, u cijeloj zemlji.
Nikada se ne smiju zaboraviti gubici iz prošlosti, ali ako društvo želi ozdraviti i krenuti naprijed, neophodno je poštovati sve žrtve. Veličanje ratnih zločinaca, revizionistički govor i poricanje ratnih zločina su neprihvatljivi.
Konkretni i pozitivni primjeri pomirenja u Bosni i Hercegovini organizacija i ljudi koji se trude izgraditi budućnost, već su brojni. Stojim uz vas i podržavam vas.