Boravak šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova na Balkanu može se razumjeti kao nastojanje da osigura snažniju podršku za Rusiju – imajući u vidu skoro preuzimanje mandata nove američke administracije, rekao je za Glas Amerike Pol Mekarti (Paul McCarthy) regionalni direktor za Evropu Međunarodnog republikanskog instituta (IRI).
Mekarti, između ostalog i stručnjak za Balkan, smatra da Rusija, kako ukazuje, želi da pokaže da je igrač na koga se može računati.
- Moguće je da je zabrinuta da bi nova administracija, u dogovoru sa evropskim saveznicima, mogla da osnaži angažman u regionu - primjećuje Mekarti u pisanom odgovoru za Glas Amerike.
Sergej Lavrov, ruski ministar spoljnih poslova tokom prethodna dva dana obišao je tri zemlje Zapadnog Balkana: Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku.
Ben Hodžis (Hodges), bivši glavnokomandujući američkih kopnenih snaga u Evropi i saradnik vašingtonskog Centra za analizu evropske politike (CEPA) njegov boravak u Srbiji vidio je kao moguću priliku da se srbijanskim vlastima prenesu neke poruke koje, kako kaže, one možda nisu spremne da čuju.
Posjeti Srbiji prethodio je boravak šefa ruske diplomatije Lavrova u Bosni i Hercegovini i jednom od njenih entiteta Republici Srpskoj. Obilježio ga je neuobičajen gest hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH – koji su odbili da se susretnu sa ruskim državnikom, piše Glas Amerike.
- Ponašanje gospodina Dodika, kao i otvoreno miješanje ministra Lavrova u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine i u pogledu puta ka NATO, navedeni su kao razlozi. Inače, mislim da su pogriješili što se nisu sastali sa Lavrovim. Mnogo bi bolje bilo da su to učinili i javno mu se suprotstavili zbog napada na integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, kao i podršku Dodikovim separatističkim istupima - primjećuje general Hodžis koji upozorava i na poruku kojom je član Predsjednišva BiH Milorad Dodik dočekao gosta iz Rusije.
Kako kaže, Dodik obično krivi Zapad za kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, uprkos tome što ga i sam često krši.
- Ovoga puta Lavrovu je poručio da će, kako je rekao, danas biti u Republici Srpskoj, a sutra u Bosni i Hercegovini, uprkos tome što je Republika Srpska dio Bosne i Hercegovine - zaključuje Hodžis u razgovoru za Glas Amerike.
Istovremeno, Mekarti ocjenjuje da je Sergej Lavrov, kako se izrazio, mnogo bliži Dodiku i želi da zaštiti aktuelne linije podjele u Bosni i Hercegovini.
- Odnosno da spriječi eventualnu reviziju Dejtonskog sporazuma. Ostali članovi Predsjedništva nisu saglasni sa Lavrovljevim tvrdnjama da je Dejtonski sporazum uklesan u kamenu i samim tim nepromjenjiv - smatra on.
Mekarti je saglasan sa tvrdnjama da Rusija podriva državnost Bosne i Hercegovine.
- Rusija želi da Bosna ostane podijeljena. Postojanje posebnog srpskog entiteta, koji ne sarađuje sa zapadom, apsolutno je u interesu Rusije - navodi Mekarti.
Ipak, general Ben Hodžis i u ovom pitanju ukazuje na, kako ih označava, pogrešne poteze koji mogu ići na dušu zapada.
- Tu mislim da način na koji nastoji da podrije legitimne tvrdnje zvaničnika Republike Srpske i Srbije u pogledu Dejtona, ostavljajući po strani politiku koju vode, nije od pomoći. Upravo suprotno, separatistima u Republici Srpskoj i Rusima to pruža izgovore i argumente. Srbija je, sa druge strane, više puta isticala i pokazivala da ne podriva državnost Bosne i Hercegovine. Za neuspjehe zapadne i lokalnih politika na Balkanu ne može se uvijek kriviti miješanje Srbije - smatra Hodžis.
Prema njegovom tumačenju – najbolji način za izmjene ili dopune Dejtonskog sporazuma je snažna veza Srbije sa zapadom.
- I oduzeti argumente ljudima poput gospodina Dodika. Pomoći narodu Republike Srpske da razumije da bi izmjene Dejtonskog sporazuma bile način da se slijedi Srbija - podvlači Hodžis, stručnjak koji često podsjeća na transformaciju Srbije – države za koju smatra da je prešla dugačak put iz perioda devededestih godina prošlog vijeka do ipak reformisanije zemlje kakvom je smatra danas, navodi Glas Amerike.
BiH je obuhvaćena Strategijom proširenja Evropske komisije iz 2018. – ali još nije dobila zvaničan status kandidata za članstvo u EU. Srbija posljednjih šest godina pregovara o članstvu u procesu promjenjivog učinka – dok je Hrvatska, prije više godina završila proces euroatlantskih integracija, 2009. članstvom u NATO i 2013. u Evropskoj uniji i primjenjuje sankcije prema Rusiji uvedene zbog ruske aneksije ukrajinskog poluotoka Krim 2014.
Hodžis, saradnik vašingtonskog Centra za analizu evropske politike (CEPA), kaže da je činjenica da su ruski zvaničnici javno odbacili tvrdnje da je novoizabrana Vlada Srbije, kako je ukazao, u manjem obimu orijentirana prema Rusiji u odnosu na prošle.
U 2020, godini na izmaku, Srbija nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje sa Evropskom unijom, što su pojedini predstavnici zemalja članica obrazlagali time što je u nedovoljnoj mjeri sprovela reforme u oblastima vladavine prava, borbe protiv korupcije, zaštite novinara i slobode izražavanja.
Pol Mekarti primjećuje da bi Rusija takvo stanje stvari mogla iskoristiti za dodatno odvraćanje Srbije od puta ka članstvu u Uniji – ali nije siguran da bi takve težnje mogle imati učinak.
- Budućnost Srbije je na zapadu – u Evropskoj uniji. Jednostavno, Rusija ne raspolaže dovoljnom ekonomskog moći da zadovolji potrebe Srbije. Sa druge strane - da li će Srbija zadovoljiti kriterije Evropske unije zavisi od nje same. Rusija će nastojati da stvara haos upotrebom dezinformacija u pogledu napredovanja Srbije ka EU. Ali, mislim da neće uspjeti u tome. U narednim godinama na Beogradu je da donese značajnu ulogu - ukazuje Mekarti, stručnjak američkog Međunarodnog republikanskog instituta.
