Eskalacija migrantske krize sa kojom je Bosna i Hercegovine ušla u novu 2021. godinu najava je još većih izazova za koje aktuelna državna vlast neće imati rješenje.  

Jučerašnja akcija Oružanih snaga BiH čiji su vojnici postavili šatore u koje se smjestio barem dio od nekoliko stotina ilegalni migranata koji su ostali pod vedrim nebom nakon što je izgorio kamp Lipa, samo je neinventivan pokušaj po sistemu „drži vodu dok majstori odu“.

Reakcija Evropske unije

Reakcija Evropske unije sa najvišeg nivoa na ovu krizu samo je pokazatelj da je situacija već odavno izmakla kontroli. Pokušaji da se preko koljena migranti smjeste u „Biru“ naišli su na oštro protivljenje građana Bihaća i lokalnih vlasti. Uprkos stavovima Brisela, lokalnoj zajednici koja već mjesecima nosi gotovo sama teret migrantske krize, nema se šta mnogo prigovoriti, a posebno na nju vršiti bilo kakav prigovor.  

Upozorenja iz Brisela, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić ne bi trebao razumjeti kao podršku njegovim stavovima, naprotiv. Oni su samo dokaz da su najodgovorniji ljudi i institucije pali na ispitu, uprkos porukama koje su odavno stizale da će BiH, ukoliko se ne počne provoditi jasan i cjelovit plan, doći u ovakvu situaciju.

Prema informacijama našeg lista, Cikotiću su i njemu bliski stručnjaci, pa i stranačke kolege savjetovale da ne testira strpljenje građana i ne gura na silu migrante u „Biru“, no uprkos tome Vijeće ministara BiH je donijelo takav zaključak.

Međutim, odluka nije i teško da će ikada i biti provedena, što je samo dodatno ponizilo državne institucije, te u velikoj mjeri dovelo i evropske zvaničnike u situaciju da se, ni krivi ni dužni, protive stavovima lokalnog stanovništva. Država mora pronaći adekvatno rješenje za migrante koji su ostali pod vedrim nebom nakon što je zapaljen kamp „Lipa“, ali to je samo manji dio problema sa kojim se suočavamo.

Podsjećanja radi, još uvijek nije rasvjetljeno kako je zbog čije krivice zapaljen kamp „Lipa“ i da li je provedena istraga zbog milionske štete koja je nanesena Bosni i Hercegovini. Loša koordinacija, nejasan plan, pogrešan pristup i bahatost čelnika najodgovornijih institucija koji se poput Cikotića ponašaju po principu „bitno je da ja nisam ni za što kriv“, djeluju poput dinamita na ionako težak izazov migrantske krize sa kojom se teško bore i mnogo bolje organizirane države. 

Teške politizacije

Ne samo to, kriza dodatno raslojava bh. društvo postaje predmetom teških politizacija. Primjerice, poznati redatelj Dino Mustafić je na društvenim mrežama teško optužio bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića nazvavši ga rasistom i ksenofobom . 

- BiH je puna lokalnih kabadahija ovog tipa koji ovakvim komentarom najbolje objašnjavaju sebe – naveo je Mustafić komentirajući Fazlićev stav da je ponovno otvaranje „Bira“ glupa odluka. Mustafićeva osjetljivost na patnje migranata je možda „proevropska“, ali je neosjetljivost na osjećaje građana koji se mjesecima suočavaju sa teškom sigurnosnom prijetnjom, apsolutno je neshvatljiva.