Pored najveće zdravstvene i ekonomske krize od Dejtona, Bosna i Hercegovina uporedo prolazi i kroz zasigurno najveću političku krizu.
Državna vladajuća četvorka (Izetbegović, Dodik, Čović i Komšić) nije u stanju izvršavati svoje elementarne dužnosti poput upravljanja vanjskom, zdravstvenom, sigurnosnom i migracionom politikom, a kao ishod takve vladavine imamo potpunu međunarodnu marginalizaciju, stvaranje evropskog geta za nevakcinisane i sabirnog centra za migrante.
I dok država tone u ekonomsku depresiju, državna četvorka svoju učinkovitost pokazuje imenovanjima kadrova na egzotične DKP destinacije i urednom održavanju voznog parka u kojem prednjače limuzine, kakvih se ne bi postidjeli ni najviši funkcioneri najbogatijih evropskih zemalja. Jedan jedini je istinski pravac i prioritetet bosankohercegovačke vanjske politike koji možemo svesti na - ja tebi, ti meni, mi njemu i on nama. Problemi povratnika ili negiranje prava na izučavanje maternjeg jezika nisu ni na kraj pameti instant patriotama na razmućivanje kada se za okruglim stolom "kolektivnog šefa države" nađu kompleksne kadrovske križaljke, a u skladu sa gore navedenim smjernicama.
Dvorske intrige državne vladajuće četvorke možemo svakodnevno pratiti u medijima u vidu međusobnog prepucavanja, ostavljajući dojam da nikad nisu sjeli i dogovorili vođenje zemlje u naredne četiri godine. Jedino u čemu im vjerujem kada ulaze u sukobe je bespoštedna borba za preovladavanjem državnim institucijama koje bi u pravilu trebale biti nezavisne, a čija moć liderima isključivo služi kao sredstvo za diskvalifikaciju, diskreditaciju i uklanjanje političkih neistomišljenika na teritoriji svoje vladavine, što sam osjetio i na svojoj koži.
O brutalnosti zloupotrebe državnih institucija nedavno je u emisiji Presing za N1 govorio predsjednik najveće političke stranke u državi i jedan od najobavještenijih ljudi u BiH, Bakir Izetbegović, kada je izjavio da su procesi, protiv Radončića koji je vođen godinama u Prištini i višedecenijska afera “Reket” rukovodstva SDP-a, zapravo montirani procesi.
Zaprepašten sam činjenicom sa kolikom okrutnošću su spremni da svoje političke oponente diskvalificiraju montiranjem optužnica, kao i da svoje kriminalizirane podanike politički afirmišu demontiranjem njihovih. Svjedočimo srozavanju pravnog standarda, a moralni nikada nismo ni imali. Zaprepašten sam i činjenicom da on u konačnici više i nema potrebu da skriva da je pravosuđe tek još jedno oružje za ostvarivanje njihovih prljavih i prizemnih političkih ciljeva, iako je apsolutna nezavisnost pravosuđa od politike kamen-temeljac svake ozbiljne demokratije.
Nasuprot koncepta državne četvorke, imamo sarajevsku četvorku (NiP, SDP, NS i samostalne zastupnike) koja je ponovo preuzela vlast i od koje građani Kantona Sarajevo imaju velika očekivanja. Naredni period će pokazati da li je sarajevska četvorka zaista prava alternativa ili još jedan u nizu neuspjelih pokušaja opozicionih stranaka za promjenom skoro nepodnošljivog stanja u kojem se nalazimo. Neophodna je katarza političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu, jer bosansko rješenje Bosne i Hercegovine nije samo u “Republici Sarajevo”, ali bi ona mogla biti početni stadij šire promjene.