Ekipa "Avaza" posjetila je Pionirsku dolinu u Sarajevu. U ranim jutarnjim satima pripremaju se obroci i hrane životinje, a i čiste se nastambe. 

Hladno jutro, nema buke kako je to uobičajeno u vrijeme kada stižu posjetioci. Prostorija gdje se priprema hrana krije i malu tajnu. Kuha se čaj, ali ne za uposlenike nego za majmune kojima se svakodnevno "servira" ovo njihovo omiljeno piće.

Iako je zima, zimski san se ne spava. To ne radi ni medvjed Sejo, kako bi to trebalo ili kako bi se očekivalo. Za njega je to jednostavno bespotrebno, jer glavni razlog za san tokom zime je teži dolazak do hrane, a Sejo taj problem nema.

Neki drugi problemi isto tako se preveniraju. Lavovi i tigrica, kao i još neke životinje ne izlaze po januarskim hladnoćama. Oni su smješteni u prostorima koji imaju grijanje koje je višestruko osigurano. Ove "mačke" naravno i tom periodu moraju biti hranjenje, a kako nam je rečeno, njihova dnevna hrana je 7-8 kilograma mesa. 

Pionirska dolina ima svoje ljubimce. To su madagaskarski lemuri, koji se hrane iz ruke, pa su i nama to dopustili.

Iako su svi posjetioci Pionirske doline potpuno zaštićeni kada se radi o životinjama, posebne mjere postoje i kada se radi o hranjenu. Oni koji se "časte čajem" hrane se poput lavova ili tigrice Nine. Hrana se ostavlja dok su im kavezi zatvoreni, a tek onda se oni puštaju da dođu do nje. Nije baš spreman mirno ljude pustiti u obor ni američki bizon Ivan.

Vukovi bi mnogima možda bili nešto obično, ali priča vučice u Pionirskoj dolini je posebna. Odrasla je u sarajevskom naselju Sokolović Kolonija i to u društvu s pudlicom. Kada je vlasnik više nije mogao čuvati stigla je u novu sredinu. S njom su i pudlicu morali dovesti da je smjeste u kavez.

I tako kavezi kriju svoje priče do nekih možda boljih vremena. Pandemija je dosta otežala posao Pionirskoj dolini, ali se uposleni nadaju da će sve ponovo biti kao u stara vremena i da će biti sve više posjetilaca.