Selo Milačevići, mjesna zajednica Potočari kod Srebrenice, prije rata imalo je 156 domaćinstava. Džemala Hasanovića (71), jednog od prvih povratnika, nalazimo na samom ulazu u ovo selo.
OTIMANJE PRIVATNE IMOVINE
SREBRENICA
Sedam stalnih povratničkih domaćinstava bavi se poljoprivredom, stočarstvom, pčelarstvom i uzgojem maline i niko nije zaposlen
U ovom selu prije rata bilo 156 domaćinstava. Avaz
Selo Milačevići, mjesna zajednica Potočari kod Srebrenice, prije rata imalo je 156 domaćinstava. Džemala Hasanovića (71), jednog od prvih povratnika, nalazimo na samom ulazu u ovo selo.
Kaže da se s grupom komšija vratio još 2002. te su cijelu godinu boravili u šatorima nadomak sela.
- Kada je obnovljena prva kuća, svi smo se tu smjestili, a zatim je povratak krenuo onako kako ne treba. Osim nagovaranja da se vratimo na svoja ognjišta, ljudi su se vraćali na svoju odgovornost. E, kad smo se vratili, nastadoše problemi. Obnove ti kuću i misle da su sve riješili. Svjedoci smo nepravilne raspodjele donacija - kazao je Hasanović.
Prema njegovim riječima, o izgradnji puta, radnom mjestu i stvaranju uvjeta za održivi povratak tada niko nije razmišljao. To je i danas najveći problem povratnika.
- Ništa nam drugo nije preostalo nego zasukati rukave. Sedam stalnih povratničkih domaćinstava ovog sela bavi se poljoprivredom, stočarstvom, pčelarstvom i uzgojem maline i niko nije zaposlen. Prije rata samo iz ovog sela u Rudniku olova i cinka u Sasama kod Srebrenice radilo je 25 rudara - sjeća se Hasanović.
Ramiza Hasanović (56) živi u obnovljenoj kući s dvojicom sinova i sestrom. Niko nije zaposlen.
Kaže da uzgajaju ovce i obrađuju zemlju, ali to nije dovoljno za život.
Džemal Hasanović: Nepravilna raspodjela donacija. Arhiv
Aiša Malić (57) kaže da ona i muž Fejzo još žive u montažnoj kućici jer njihova, ni poslije toliko godina, nije obnovljena. Stoga su, veli, odlučili napustiti selo i zimu provode u Tuzli, a na proljeće dođu da obrađuju zemlju.
- Ako misle živjeti ovdje, ljudi moraju zasukati rukave. Narušenog sam zdravlja i nisam sposobna za bilo koje teške poslove. Živim od pomoći koju dobivam nakon pogibije sina, a penziju rahmetli muža Hakije, koji je 25 godina radio u GP ''Radnik'', ne mogu da ostvarim. Teško se ovdje živi, a posebno stari i bolesni - jada se Mujesira Malić (58).
UVAŽENA APELACIJA
VELIKA TRAGEDIJA
ŠEF BH. DIPLOMATIJE