Mirela Palić, Edina Gugać, Esad Palić, Almira Šalaka Avdić, članovi porodica preminulih na KCUS-u, gostovali su sinoć na Face televiziji kod Senada Hadžifejzovića. 

Javnost je mogla vidjeti šokantna svjedočenja supruge i brata preminulog Seada Palića, kćerke Emine Avdić i supruge Želimira Altarca Čička.  

Esad  Palić, brat blizanac Seada Palića je rekao: "Moj brat blizanac Sead je ubijen, video sam ga mrtvog, nije umro prirodnom smrću, ugušen je. Jabučica mu je bila zaglavljena prema gore, on je udahnuo, ali nije izdahnuo, ugušen je. Bog zna koji je respirator korišten. Siguran sam, on je ugušen".

Mirela Palić: Ne vjerujem advokatima ni tužiocima. Kad doktor dođe u vizitu pravi popis mrtvih. Rekli su da je taj dan u deset minuta preminulo osam ljudi. Hoću obdukciju. Iskopat ću muža, poslat ću u Ameriku na obdukciju i vratit ću da ga sahranim u BiH. Govore mi da sam protiv SDA i Sebije Izetbegović, znajte da je moj muž uvijek glasao za SDA. U dokumentaciji piše da je bio na respiratoru, a još ne znamo kojem. Šta ja imam od otkaza odgovornih, moraju u zatvor. Tražio je da ide kući, žao mi je što nisam zvala ambasadu (Sead je bio američki državljanin) da ga izvuku.

Almira: Slučajno je Sebija na čelu KCUS-a, ali mislim da je odgovorna. I Amela Katica Mulalić svoje radnike naziva djecom, e pa loše ih je odgojila. Tek ću da otkrijem pravu aferu, čekam neke papire.

Senad: U vezi s čim?

Almira: U vezi s nestankom kisika, kako pacijenti reaguju, dozivaju i vrište u pomoć i umiru. Nemam dokumentaciju ali imam evropskog pravnika. U svim medicinskim dokumentacijama piše da nismo tražili obdukciju, to je laž, sami su to napisali.

Senad: Da li je ikoga od vas kontaktiralo bilo koje tužilaštvo?

Mirela: Niko. Naša Facebook grupa za nekoliko dana je imala više od četiri hiljade članova. Za samo sat vremena gostovanja, u grupu se pridružilo više od tri hiljade novih članova.

Almira: 2.000 puta sam zvala KCUS. Nismo znali gdje je moja majka smještena. Čekali smo na odobrenje lijeka od 350 KM. To je teže od same smrti. Zadnji put sam čula majku prije nego što je otišla da radi CT. Sestri je rekla da joj cijelu noć nije niko prišao i da je sva mokra. Kada smo zvali ponovo rekli su da više nije tu i nisu znali reći gdje je prebačena. Zvala sam Sebiju, javila mi se njena sekretarica. Preklinjala sam je da mi kaže gdje mi je majka. Nazvala me je za pola sata i dala mi broj telefona na koji dalje da zovem. Tu počinje agonija.

Mirela: Zvala sam nekoliko stotina puta. Otišla sam na KCUS, nisu me pustili da uđem, dali su mi brojeve da zovem.

Edina: Otac mi se borio za sistem, a muž mi je stradao od zdravstvenog sistema! Bili smo u kontaktu dok je bio u bolnici, ali se pojavila korona na odjelu gdje je bio smješten. Zaražen je na Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. To piše, znam! Piše u otpusnom pismu.

Esad: Nismo mogli stupiti u kontakt s bolnicom, slao sam e-mailove, kontaktirao sam ambasadu, a kada su ih oni kontaktirali, zvali su mene. Bilo je kasno. Bili smo u kontaktu dok nije otišao u bolnicu. On je otišao u bolnicu skoro zdrav. Imamo fotografije, mogao je hodati. 10 dana kasnije kažu da je u lošem stanju! Bio je prljavih gaća, a bio je najčistiji čovjek na svijetu. Mom bratu je smrt ustanovljena u 8:20, a i stotinama drugih ljudi. Tako rade, kada doktor dođe u smjenu obilazi i proglašava smrt.

Mirela: Rekli su mi da je taj dan u 10 minuta preminulo osam ljudi.

Esad: To je popis mrtvih. Može biti da je moj brat umro u noći, ali doktora nije bilo.

Almira: Tužit ću odgovornu osobu KCUS-a. Sebija je odgovorna osoba KCUS-a i PRC-a. Meni ne treba nadoknada, ne radim ovo zbog novca, ne optužujem da su oni krivi za majkinu smrt, ali jesu za odnos prema nama. Moj advokat se javio Sebiji, poslao je e-mail da provjeri šta se dešava s mojom majkom. Nikad niko iz ureda KCUS-a nije odgovorio na email. Ja idem do kraja.

Mirela: Tužit ću KCUS.

Edina: Kako da ih ne tužim? 22.03. su me nazvali sa Podhrastova i rekli da ga premještaju u PRC i da kupim lijek u Lukavici u apoteci. Kupila sam dvije doze, a u otpusnom pismu piše da mu je data jedna doza od 800 mg. Mobitel kojim smo komunicirali nije vraćen, drugi koji je služio za svaki slučaj je vraćen. U nalazu piše da je 18 imao moždani udar, a mi smo se taj dan čuli.

Mirela: I ja sam kupila isti lijek. Otpusno pismo mi nisu dali, imam samo izvještaj o smrti na kojem piše da nije tražena obdukcija, a jeste.

Almira: Čekala sam 30 sati na odobrenje lijeka. Prvo smo dobili papir kojim se odričemo naknade za taj lijek. Nadam se da je moja majka dobila taj lijek.

Mirela: I meni je trebalo 48 sati da se jave povodom davanja lijeka i to tek nakon što je Esad pisao ambasadi. Rekla sam im da ću ja taj lijek donijeti, dvije doze od 600 mg. Otišla sam i odnijela, rekla sam da ću ga predati u ruke samo glavnoj sestri. Ne znam da li je ikada dobio taj lijek, nemamo karton. Sad moramo poslati inspekciju da izuzme dokumentaciju.

Esad: Mi ćemo tražiti novčanu naknadu da bi pomogli organizacijama koje mogu nešto uraditi! Mi hoćemo da nešto uradimo da se više nikome ovo ne dogodi. Mog brata niko nije liječio! Mi smo blizanci! Ja bih osjetio da je umro normalno, on je ubijen!

Almira: Ako su ljekari potpisali ona pisma, zašto se onda ne ponašaju onako kako su se zakleli? Kako mi neko u 10 ujutro može reći da mi je majka intubirana, a u podne mi se druga doktorica čudi ko je to rekao kad je moja majka dobro.

Edina: Od 19.03. kada je prebačen na Podhrastove nismo imali kontakt. Zvala sam dva puta dnevno pitajući kako je, oni su govorili saturacija je 100, 95, 98. On je bio komunikativan, nije bio pokretan, ali bio je svjestan. Sve informacije sam dobijala preko doktora, nisu željeli uključiti njegov mobitel. Zašto, ako je bio komunikativan? Ne bih rekla da su lagali iz Podhrastova. Problem je nastao kada su ga prebacili u PRC i kada ja više ništa ne znam o njemu, tada se na telefon više niko ne javlja.

Mirela: Drži me bijes i dalje. Ne daj Bože da sretnem sultaniju i doktore. Moram se izboriti zbog moje djece, njegovih roditelja i brata! Ako ne ja, ko?! Ko će izganjati pravdu?! Već 17 dana ne dobijamo medicinsku dokumentaciju. Htjeli smo saznati koliko osoba je preminulo na respiratorima.

Imamo poruke ljudi koje govore: 'vadite me, vodite me odavde'. Moj muž je tražio da ide kući. Govorio im je: ko mi priđe, ubit ću ga, hoću da idem kući. Krivim sebe što nisam angažovala američku ambasadu, policiju da ga izvučem odozgo. Tražili smo komisiju koja će utvrditi činjenice vezane za liječenje, tok liječenja i sve što se dešavalo. Ako je tražio da ide kući, zašto nije pušten? Zašto je prikopčan na respirator bez mog ili njegovog potpisa? Ne vjerujem Tužilaštvu koje vodi istragu.

Almira: Pokušat ću vjerovati Tužilaštvu. Moj advokat će ići do Strazbura. Još nemam ni otpusno pismo, ni medicinsku dokumentaciju. Portir mi je rekao da zovem i 5 dana ako hoću, da oni Dubrovnik hrane, da su oni faktor za Dubrovnik i da ako imam imalo pameti bila bih na njihovoj strani.

Esad: Mi smo bili patriote, moj brat se iz Amerike vratio u Bosnu, svoju djecu doveo tu da ih odgaja i ja sam isto planirao, napravili smo kuću. Sad kažu da smo mi smo protiv SDA. Ja nisam protiv Bakirove žene, ali ona je odgovorna, ona mora odgovarati! To nije protiv SDA nego protiv odgovorne osobe koja nije napravila sistem koji pomaže pacijentima. Ja sam izgubio brata. Bio sam spreman dati život za tu zemlju, a sad se neću vratiti. Uzeli su mi život!

Almira: Neću da se svrstavam u političke stranke, nemam s tim nikakve veze! Slučajno je Sebija na čelu KCUS-a, ali mislim da je odgovorna i Amela Katica-Mulalić, svoje radnike naziva djecom – e pa, loše ih je odgojila! Ne želim da se ikome desi ovo što se desilo mojoj porodici! Bila sam ponosna na svoje Sarajevo! Želim pravdu za moju majku!

Mirela: Sead je glasao za SDA uvijek. Ja nisam politički opredijeljena. Rođena sam u Americi i prije 9 godina smo se vratili da djeca vide odakle im roditelji potiču, da znaju da nisu samo Amerikanci nego i Bosanci. Voljeli smo Sarajevo jer je bilo puno patriotizma.

Edina: Svi znaju da je Željko bio u SDP-u, bio je tu za vrijeme rata. On je u ratu išao kroz tunel da ljudima donese intervjue i da stvori pozitivnu energiju. Nikada nije napustio svoj grad! Šestoaprilsku nagradu nije dobio jer je bio Jevrej, takve su priče kružile u Gradskom vijeću. Njegov opus je nevjerovatan, bez njega ne bi bilo rokenrola u ovom gradu! To što sam ja kćerka poginulog borca ništa mi nije pomoglo. Mi ispadamo krivi, jer pobogu, pitamo! Sami su odlučivali i zaokruživali da neću tražiti obdukciju! Naša prijateljica Ankica Ivišić je slala poruke, molila i kumila da je izvedu iz Podhrastova.

Rekla je doktoru Draganu Stevanoviću: Vadi me iz Podhrastova ako Boga znaš, ovo je ludilo. Željko je uvijek bio nasmijan, a rekli su mi da mu dolazi psihijatar jer je psihički loše. Ne može biti da svi lažemo. Oni su nam rekli to.

Mirela: Oni već imaju određeno šta će nam svima reći, svima čitaju jednu te istu stvar. Niko me ne može zaustaviti da svog muža iskopam, pošaljem u Ameriku kao američkog državljanina i uradim obdukciju. Ako ne dobijem dokumentaciju, to ću uraditi. Želim da me zastupa Ifet Feraget, ako ne tražit ću advokate iz Amerike i EU, ne vjerujem našim advokatima, lako se zastraše, potplate. Zahtjevu za dostavu dokumentacije je istekao rok, sada moramo ići preko inspekcije.

Almira: Ja još nemam dokumentaciju, ali imam advokata iz EU. Više vjerujem advokatu iz Dubrovnika.

Esad: Hoćemo da neko odgovara, da se sljedeći mjesec opet ne bi desilo isto, a ovo zataškalo. Ja znam da je moj brat ubijen, vidio sam ga prije ukopa u kovčegu. Zabranili su mi da ga vidim, htjeli su me tužiti, rekao sam zovite koga hoćete, ja ću ga vidjeti. Vidio sam da nije umro prirodnom smrću. Ja sumnjam na gušenje, jabučica mu je bila zaglavljena prema gore, on je udahnuo, ali nije izdahnuo. Ugušen je. Bog zna koji respirator je korišten, ali on je ugušen.

Mirela: U dokumentaciji piše na kojem je respiratoru bio, ali mi to još nemamo.

Edina: U Željkovoj dokumentaciji piše da nije bio na respiratoru, a da mu je saturacija bila niska. Moguće da su ga stavili na respirator, ali možda samo na jedan dan.

Mirela: Moj muž se čuvao, nije pio, pušio, drogirao se. Bio je na NIV-u nekoliko dana i rekli su da će ga početi skidati jer je mlad, a onda je preminuo. Kada sam došla u KCUS rekli su mi da je dva dana na respiratoru, a meni su dan prije rekli da nije. Shvatila sam da nisam jedina, ima toliko ljudi koji dijele identične priče.

Almira: Uznemiravaju me ispovijesti ljudi, zato sam morala sve ovo uraditi. Želim da se nikad i nikome ne dogodi ono što smo mi doživjeli. Nije me briga za Sebiju, ali jeste za odgovornu osobu. Imam i još neka saznanja da unutra nestaje kisika često, ali ne mogu o tome govoriti dok ne prikupim dokaze.

Edina: Mržnja je uvijek teža za onoga ko je nosi, nego za onoga kome je namijenjena. Oni su položili zakletvu da će savjesno liječiti pacijente.

Mirela: Pojedinci koji su krivi ne smiju dati otkaz. Oni će odgovarati i ići u zatvor. Velika mogućnost je da je lijek koji sam donijela prodat.

Ako je dat drugom pacijentu nakon njegove smrti, halal. Ja samo vjerujem u obdukciju. Niko iz Tužilaštva nas nije kontaktirao povodom ovoga.

Edina: Na smrtovnici mog supruga je osvanuo kukasti križ. Tu sam smrtovnicu lično ja zalijepila. Njegov otac je Jevrej iz logora, a njegova majka Hrvatica. Niko ni mene nije kontaktirao iz Tužilaštva.

Edina: Oni su za njih samo jedni u nizu. Svi.