Nakon smrti Ziljbeara i Zemrija Abazija vlasnika kultnog grila „Student“ na Bjelavama koji se popularno zvao „Trovač“ sarajevska sociologinja Hana Ćurak objavila je poemu "Kod Trovača" kojom se na lijep način oprostla od dvojice roštiljdžija koji su obilježili studentske dane nekoliko generacija.
Ćurak je napisala i ovo: Jučer sam na putu ka Čavljaku prošla pored Trovača, nadaleko poznatog sarajevskog fast fooda. Nikad nisam bila tamo: postoje neki mali sarajevski rituali koje su me promašili zbog mojih usamljenih studentskih dana i potom odlaska iz BiH. Uvijek sam mislila da ću, kad se vratim, nadoknaditi sve te trenutke, razmijeniti riječi sa svim ljudima kojima sam se stidljivo divila iz daljine, koje sam zaboravila, koji su me zaboravili, da ću nadoknaditi male sarajevske avanture.
Osjećajući svoj grad, ponovnu tugu, bijes, nemoć, čini mi se da nisam jedina.
Kod Trovača
Crvenih trafika danas ima jako malo
Vidjela sam jednu bačenu naglavačke
Na ulazu u Mostar
Jedna do druge stajale su dvije
Kod Trovača
Na Bjelavama
Podno Podhrastova
Mjesta koje čuva policajac
Mjesta s kojeg se ne vraća
Obećavale su
Da neće biti napuštene
Da će,
Usprkos novim
Supersoničnim trafikama
Na koje je pristao i Toto
Ostati baš to
Dvije crvene trafike,
Odolijevajući burgerima od osamnaest maraka
I supersoničnim lažima o prošlosti.
Ostat će dvije crvene trafike,
Bar dok je studenata
Pjanih vozača i taksista.
Jučer sam prošla pored njih.
U njima ništa
A na svakoj po osmrtnica:
Za oca i sina
Podno Podhrastova
Kod Trovača
Na Bjelavama.