O odnosu vlasti prema građanima, prekrajanju granica na Balkanu, duhovnosti i bolestima bh. društva za Federalnu televiziju govorio je akademik Esad Duraković.

Za početak, kaže da je optužba profesora Filozofskog fakulteta da je nenabavka vakcina ravna ubistvu sa predumišljajem sasvim opravdana, ali i da, uprkos tome, ne očekuje da će iko od nadležnih dati ostavku.

Nemaju dovoljno savjesti

- Naprosto, to su ljudi koji nemaju dovoljno savjesti, odgovornosti, brige za građane. Svaki čas na svakom mjestu imamo mnogo razloga za ostavke političkih aktera ali ne pamtim kad smo vidjeli da je neko podnio ostavku da bi tako spasio svoj obraz i izrazio vlastitu odgovornost. Međutim, bez obzira na eventualno odsustvo ostavki, građani i akademska zajednica treba da istraju na demonstracijama, na vršenju javnog pritiska na političare kako bi se pokazalo da smo mi osviješten narod i da od njih, s pravom, zahtijevamo punu odgovornost, bez obzira na to kako će oni reagirati.

Navodi da se vlast ponaša kao "elita" koja je krajnje samoživa, samodovoljna, uobražena i pri svemu tome nekompetentna i ponaša se kao da smo mi tu radi njih, a ne oni radi nas.

- Napravili su jednu klasičnu i društveno dramatičnu zamjenu teza koja rezultira drutevnim nazadovanjem, društvenim kolapsom. Oni nisu shvatili da su tu da vode narod u proger i da vode brigu o njemu. U tome je osnovni problem. Nemaju svijest, nisu elita, nisu avangarda, nisu ništa. Samoživa jedna grupa ljudi.

Istče da činjenica da se oni pojavljuju sa mnoštvom pratilaca. čak i u nekim privatnim poslovima, svjedoči o velikim kompleksima tih ljudi. Mogli smo vidjeti na drugoj strani kako veličanstvena Angela Merkel sama ide sa korpom u samoposlugu, a naša ministrica spoljnih poslova ima nekoliko pratilaca iza sebe. To rade ljudi koji imaju jednu vrstu kompleksa, jednu snažnu potrebu da se dokazuju, da time izražavaju svoju važnost pred narodom i sebi samima. Riječ je o frustraciji, pored toga što je riječ o neodgovornosti, oni su u osnovi prazni, sami u sebi su prazni i onda imaju potrebu da sebi dokazuju neki značaj, neku važnost. Dakle, riječ je o jednoj bahatosti, nekompetentnosti i o jednoj temeljnoj frustraciji.

Duraković pojašnjava da ti samoživi ljudi dolaze na vrlo odgovorne funkcije koje obavljaju krajnje neodgovorno.

- To su ljudi koji nemaju viziju, nemaju odgovarajuću strategiju i njima je iznad svega, a to se uporno pokazuje, partikularni interes, dakle interes njihove partije, onih koji su im najbliži, da uzmu što je moguće više. To se u narodu kaže kleptomanija. Njih ne zanima društvo. Moramo vršiti pritisak na njih, tražiti bolje alternative, ali je problem našeg društva u tome što nažalost i nemamo, još uvijek, pravu alternativu. Mi smo zemlja izuzetno složenog visokog rizika. Atakuju i dan danas na naše državne granice, postavljaju pitanje opstanka BiH, vode nas političari koji ne brinu o tome što ljudi masovno umiru od bolesti u Sarajevu, a nemaju vakcine. Imamo, na kraju krajeva, jedan izuzetno visok rizik migranata koji se gomilaju u BIH, bez neke perspektive da se riješi taj problem. Na kraju krajeva, često sam ukazivao i na suludu, masovnu prodaju najboljeg zemljišta strancimau BiH, tako da se naprosto kumuliraju problemi opasnosti s kojima se moramo nositi, ali se nadam da ćemo izaći na kraj s njima.

Kao poruku onima i izvana i iznutra kojima smeta suverenitet BiH, navodi:

- Ovih dana vrlo je aktuelan taj famozni non paper, ta zakulisna igra, pokušaji čak nekih važnih članica EU da se reaktuelizira podjela BiH, odnosno prekrajanje granica. Situacija je takva da mnogi to negiraju, da nema govora o promjeni granica itd., međutim ja njima ne vjerujem. To su ljudi koji su gledali kako se ovdje događa genocid, koji su Srebrenicu dodijelili institucijama koje su izvršile taj genocid. Čim se toliko o tome priča nešto se tu događa. Radi se o tome da je rat završen, onaj koji je počeo '92., ali nisu ostvareni ratni ciljevi i njihovo ostvarenje strpljivo, računajući da vrijeme radi za njih, iščekuju naši susjedi i iz Hrvatske i iz Srbije, odnosno njihove političke elite. Nama je poznato šta hoće još uvijek od BiH i Srbija i Hrvatska, ali se plašim da bi neki politički subjekti, koji imaju relativno snažan utjecaj i moć u BiH, mogli pristati na tu podjelu BiH. Nadam se da se to neće desiti. Poručujem im svima da ostave BiH na miru, a Bošnjacima, kao najbrojnijem narodu u BiH, da ne pristanu na to nego da svi mi njegujemo bosanstvo, a ne bošnjaštvo u prvi plan. To nije u koliziji. Apsolutno sam siguran da je uslov opstanka Bošnjaka ovdje cjelovita BiH. Ukoliko bi neko pristao na disoluciju ili odvajanje tzv. hrvatskog i srpskog dijela, a da Bošnjaci ostanu u nekom svom entitetu, to bi bila smrtna presuda Bošnjacima i svima koji BiH osjećaju kao svoju domovinu. Na to se apsolutno ne smije pristati jer to je pitanje života ili smrti.

Postoji neko krilo

Ističe da u Stranci demokratske akcije postoji neko krilo, možda i u nekim drugim partijama, koji su spremni na taj kompromis i tu podjelu.

- Pristanak na Izborni zakon onako kako ga definira Čović je stvaranje trećeg entiteta. Kad stvorite treći entiet imate sve uslove da se ta dva entieta odvoje, a da ostane "bošnjački entiet" koji bi bio gori od Palestinske Gaze.

O odnosu prema Akademiji nauka i umjetnosti BiH Duraković kaže da je uvjeren da će se ona morati uvesti u registar pravnih lica.

- Međutim, i ovo je jedan od vrlo važnih indikatora o tome kako je BiH nefunkcionalna i nepravna država. U Dejtonskom mirovnom sporazumu imamo Aneks po kome sve institucije koje je zatekao rat, dakle iz Republike BiH, nastavljaju da traju dok se eventualno ne ukinu. Poslije toga imamo presudu Ustavnog suda BiH, ali je bosanski paradoks apsolutno to da ministar pravde odbija da implementira presudu Ustavnog suda. To je apsolutno nelogično, van pameti. I onda kada opozicija poteže inicijativu smjene tog ministra, gospodina Grubeše, onda ga spašava SDA. Taj čovjek time poručuje da je spreman da ruši odluke najviših državnih pravnih institucija, Ustavnog suda. I ni tu nije kraj. Inzko, kojem je ANU BiH uputila zahtjev da naredi implementaciju ove presude, i koliko znam on nije preduzeo ništa u vezi s tim. Dakle to je jedan totalni apsurd. Dobro stoji kamen na kamenu u BiH kakav je pravni sistem ovdje.

Oduprijeti se utjecaju politike na religiju i religije na politiku

Na pitanje šta treba donijeti zakon o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo, odgovara:

- Koliko znam taj zakon je u izradi. Skoro svaka vlada kantonalna, čim je zasjela, prihvatila se donošenja novog zakona o visokom obrazovanju u KS-u. Ne znam tačno šta će Komisija iznijeti, ali znam da, u principu, zakon treba da bude što je moguće manje normativan. Da ne bude birokratiziran. Ne treba težiti aposlutnoj centralizaciji Univerziteta , nego treba davati pojedinim fakultetima, institucima, pa čak i odsjecima i katedrama, što je moguće više slobodnog prostora za kreaciju. Zakon treba da bude okviran, a u okviru toga zakona da ima što je moguće više prostora za inicijativu, akciju, kreativnost. Mora se voditi računa o poplavi tzv. privatnih fakulteta, pa čak i univerziteta koji prolaze bez ispunjenja potrebnih zahtjeva, kadrova, opreme itd. To je vrlo nelojalna, vrlo loša konkurencija Univerzitetu u Sarajevu, kao državnoj instituciji.

Ramazan je trenutak introspekcije, da sam čovjek preispituje svoje moralne, etičke vrijednsoti, da ih usavršava. To je prilika da se odupremo jednoj velikoj pošasti, a to je ogroman utjecaj politike na religiju i religije na politiku - zaključio je Duraković.