Uvijek, kada se govorilo, ili pisalo o Romima, kao marginaliziranoj kategoriji ljudi, konstatacija je bila, nemaju gdje živjeti, niko ne radi, prose na ulicama, nemaju novac za knjige, jednostavno teško žive. U ovoj rečenici i danas ima dosta istine, ali sve u svemu, stanje se, korak po korak, propravlja.
Priču donosimo iz romske zajednice smještene u dvije stanbene zgrade sa 12 stanova u Gračanici, na lokaciji Javor-Nurkići. Danas se u 12 porodica proslavlja Đurđevdan, najradosniji romski praznik, skromno i u skladu sa epidemiološkim mjerama. Hasan Mehić, otac šestero djece: Arnela, Amela, Arnele, Ahmeda, Mehdina i Denisa, za sebe kaže da je najveseliji Rom u naselju. Prisjeća se života na deponiji.
- Mi smo uz deponiju živjeli u najgorim uslovima na svijetu. Kuće male, iz deponije navalile zmije, štakori i žohari. Djeca su često vođena ljekaru da im iz ušiju vade žohara. Smrad, tjeskoba, užas. Prije 4 godine, ovdje su nam sagradili dvije stambene zgrade sa po šest stanova, ovdje živi 12 porodica. Dvorište asfaltirano, asfaltiran i put do naselja. Hvala austrijskoj organizaciji "Hilfswerk", hvala općini što nam je pomogla. Pa, vidite mi smo parkirali svoje automobile. Ali, mi i dalje živimo od sakupljaja otpada na deponiji, ali ga ne donosimo ovdje, odmah ga predajemo na reciklažu -kaže Hasan.
Od 50 članova ove zajednice, samo je jedan zaposlen u JP "Komus", ostalima je usud deponija. Danas na obilježavanju Đurđevdana nije bilo Ahmeta Mehića, koji je sa sinom i kćerkom više puta glumio u predstavi "Dženo, Dženo, romanipe" (Živjet će romski narod) u režiji Mirele Trepanić. Tema predstave je bila romski život, jezik i običaji. Otišao na deponiju, njegov bio red.
Jutros su Romi "odradili" svoje običaje. Po hladnom vremenu su otišli na rijeku Spreču i izvor "Hadžijina voda", pa se okupali, danas uz janje na ražnju slave, sutra opet deponija i tako svaki dan, u Šeniku, Donjoj Orahovici, Javor-Nurkići, Veseli Brijeg.
