Zločinac Ratko Mladić, bivši čelnik vojske bosanskih Srba, jučer je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine počinjene tokom rata u BiH koji, između ostalog, uključuju i genocid u Srebrenici, te progone, istrebljenja, ubistava, deportacija i prisilnog premještanja Bošnjaka i Hrvata s područja pod kontrolom srpskih snaga.

S presudom krvoloku Mladiću završava se jedno poglavlje u historiji. Političko i vojno rukovodstvo Republike Srpske osuđeno je na dugogodišnje zatvorske robije. U svjetskoj historiji ostaje presuđeno da su oni koji su stvarali Republiku Srpsku zločinci i da su je gradili na masovnim zločinima. Munira Subašić nakon presude je sjajno sažela „mladi iz Srbije i Republike Srpske koji žive u zabludi, u lažima i u mržnji, mogu da uđu u hašku arhivu i pročitaju istinu. Neka se riješe tereta i laži koje nose“.

Da li je moguće da su svi ovi ljudi u zabludi

Ipak, ozbiljno je pitanje da li su to tek zablude. Širom Republike Srpske tokom i nakon izricanja presude pojavili su se transparentni podrške Ratku Mladiću. Ključni politički akteri u RS negoduju zbog presude. Dodik je nakon doživotne osude izjavio da je ona još jedan dokaz da se provodi selektivna pravda, a genocid u Srebrenici nazvao je „mitom“. Još direktnija bila je Jelena Trivić iz PDP-a, koja je izjavila kako „ne priznaje presudu“ i da je Ratko Mladić za nju „heroj“. Lider njene stranke, Branislav Borenović na Twitteru je napisao da je Haški sud „sud politike, a ne pravde“, te da im i pored presude „na vječnost ostaje nesporna činjenica - Republika Srpska“.

Da li je moguće da su svi ovi ljudi u zabludi, da oni i pored svih dokaza i presuda i dalje odbijaju prihvatiti očigledne činjenice i kamion dokumenata koji dokazuju da je Mladić organizirao i izdavao naredbe za najteže zločine? Da ne vide i ne žele da vide očigledno? Da stvar bude gora, Mladić je jedan od zločinaca koji je svoje zločine i javno naređivao i najavljivao, od naredbe za granatiranje i ubijanje civila Sarajeva „gađaj Velušiće, tamo nema  srpskog življa mnogo“ do najave genocida u Srebrenici rečenicom „vrijeme da se nakon bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovim prostorima“. Je li svi ti ljudi u RS zaista misle da su se sve te desetine hiljada civila poubijale same od sebe?

Ili je pak u pitanju nešto drugo - ista ona svijest koja je, u vrijeme dok su se svi ti masovni zločini dešavali, ne samo šutjela, nego i s odobravanjem gledala kako im komšije vode u Omarsku da se više na vrate, kako im po halama i livadama bratunačkih sela skupljaju Bošnjake da ih pobiju ili kako u vazduh dižu Ferhadiju, Aladžu...

Pojedinci možda jesu počinili sve te zločine, ali većina ih je omogućila. Pojedinci svoje zločine ne bi mogli počiniti da im većina nije dala odriješene ruke da ih u njeno ime čine.

Ratko Mladić će u svjetsku historiju biti upisan kao zločinac

I zato, kada Borenović govori da uprkos svim presudama „na vječnost ostaje nesporna činjenica – Republika Srpska“, iza toga stoji svjesnost da ona ne bi mogla biti srpska da prethodno sve nesprsko na njenom teritoriju nije pobijeno i protjerano, što je sredstvo koje se širom RS i danas prešutno prihvata i odobrava kao vrijedno cilja.

Ratko Mladić će u svjetsku historiju biti upisan kao zločinac, a njegovo djelo kao zločin.

No, Mladić se nije borio za svijet. On se borio za svoje trivićke, borenoviće, dodike, cvijanovićke, da nesrbe pobije, etnički očisti i što veće parče Bosne i Hercegovine omeđi. I na tom parčetu on je pobijedio. Ne samo zbog toga što postoji Republika Srpske, nego što u tom entitetu, u svim sferama, od politike preko medija do fakulteta, bez izuzetka, vladaju Mladićeve vrijednosti, vrijednosti sumanutog velikosrpskog nacionalizma, klerikalnog konzervativizma, kolektivne paranoje, suprotstavljanja civiliziranom svijetu kao neprijateljski i zavjerenički nastrojenom te netrpeljivosti prema drugom i drugačijem, bez i minimalne naznake da bi se u doglednoj budućnosti mogla pojaviti ikakva snaga koja će se suprostaviti tom stanju kolektivnog nacionalističkog ludila, a kamoli suočiti sa zlolinačkom prošlošću.