Penzionisani diplomata i dugogodišnji ambasador Bosne i Hercegovine u arapskom svijetu Edhem Pašić u razgovoru za „Sedmicu“ otkriva šta je Dobrica Ćosić od njega tražio 1992. u Beogradu te govori o stanju u bh. diplomatiji, nastanku SDA, početku rata u BiH, ali i značaju jačanja odnosa BiH s arapsko-islamskim zemljama, posebno na ekonomskom planu.

Ponuda Ćosića

Bili ste diplomata u bivšoj Jugoslaviji, ali i Bosni i Hercegovini. Ipak, zanimljivo je to da Vas je početak rata u BiH 1992. godine zatekao u Beogradu. Kako ste Vi gledali na te događaje?

- Ispričat ću vam jedan zanimljiv događaj u vezi s tim periodom. Rat je u BiH već bio počeo, za predsjednika novoproglašene Savezne Republike Jugoslavije postavljen je Dobrica Ćosić, koji je tražio sastanak sa mnom. Sjećam se, kada sam došao, da mu je kabinet u tom trenutku izgledao poput ratišta, ljudi u uniformama stalno su ulazili i izlazili, atmosfera je bila vrlo napeta.

U kabinetu su me dočekali Ćosić i tadašnji ministar vanjskih poslova Vladislav Jovanović, koji nas je ubrzo ostavio nasamo. Ćosić i ja smo razgovarali skoro tri sata. Ponudio mi je, zbog mog bogatog diplomatskog iskustva, da mu budem savjetnik za odnose s muslimanima, lokalno, regionalno i međunarodno. Govorio je: „Aram je što se ubijaju muslimani u Bosni...“

Kako ste Vi reagirali na tu ponudu?

- Pitao sam ga zašto onda ne spriječi to masovno ubijanje muslimana. On je govorio kako su mu ruke vezane, da želi spriječiti zlo, ali da su to historijski procesi i da se moraju prihvatiti.

Ponudio mi je kabinet, lijepu sekretaricu, novca koliko želim, samo da prihvatim poziciju. I pamtit ću uvijek ono što mi je rekao na rastanku: „Alija Izetbegović bi bio veoma sretan da ovo prihvatite.“ Kada sam ga pitao kakve on ima veze s Izetbegovićem, rekao mi je doslovno: „On je moj čovjek, ja sam ga napravio.“ Objašnjavao je kako su oni dobri prijatelji, da su redovno komunicirali, kako su on i njegova porodica bezbroj puta bili kod njega u vili na Senjaku.

Tvrdite da je Izetbegović bio projekt Ćosića?

- Ne, ja to ne znam. Ja vam samo prepričavam ono što mi je Ćosić u tom trenutku rekao. No, reći ću vam da sam kasnije ja pitao Izetbegovića za ove Ćosićeve tvrdnje i on mi je rekao da su tačne. A šta je taj čovjek imao učiti od Dobrice Ćosića, to tek treba istražiti.

SDA protiv Boga

Naravno, na kraju niste prihvatili ponudu Ćosića?

- Odmah poslije sastanka zvao sam svog prijatelja, profesora međunarodnog prava Vojina Dimitrijevića da ga pitam šta misli o ovoj ideji. Rekao mi je samo: „Zaboravi na to. Ćosić je najveći prevarant kojeg je Srpkinja rodila.“ Naravno, nisam više pomišljao na to. Poslije sam bio užasnut kada sam slušao kako govori da je Bosna rak na zdravom srpskom tkivu koji treba odstraniti milom ili silom.

Da se vratimo na dio o Izetbegoviću. Kako ste Vi tada gledali na sam projekt osnivanja SDA?

- Kad je pravljena SDA, mom ocu, hafizu Ramizu Pašiću su ponudili su da bude šef stranke za srednju Bosnu. Kada su mu rekli šta će biti koncept ove stranke, on je to rezolutno odbio. Sjećam se da je govorio kako su kleronacionalne stranke protiv Boga koji nas nije stvorio razdvojene nego zajedno, a BiH ne može postojati ako nismo zajedno.

Alija Izetbegović je čak namjeravao da stranku nazove „Islamska demokratska stranka“, za šta mu je moj rahmetli otac smatrao da bi to bilo fatalno za Bošnjake. Barem je od tog imena na kraju odustao. Onda su razvijali propagandnu kampanju protiv nas, da mi je otac bio hrvatski, a ja srpski špijun.

Put u Egipat

U kojem pravcu ste krenuli nakon Beograda?

- Iz Beograda sam 1992. doslovno pobjegao u Egipat, koji je bio jedan od glavnih saveznika Jugoslavije. Moram reći da se u službenim vladinim biltenima tada pisalo krajnje negativno o BiH i našoj vladi. Iako nisam imao nikakvu formalnu funkciju, nastojao sam iskoristiti svoje diplomatske veze da utječem na egipatske vlasti da promijene stav.

Zbog čega je Egipat zauzeo takav stav?

- S jedne strane bili su vezani za Tita i savezništvo s Jugoslavijom. S druge su Aliju Izetbegovića posmatrali kao vođu bosanske verzije Muslimanskog bratstva, koje je Mubaraku bilo sinonim najvećeg zla. Putem svojih kanala sam ih uvjeravao da Izetbegović nije nikakav fundamentalista, da smo mi zemlja pod brutalnom agresijom koja se bori za pravo na postojanje, a da smo na izlazak iz Jugoslavije bili primorani.

A šta je Izetbegović, prema Vašem mišljenju, bio?

- Pa on je bio panislamista. Ali je, vjerujem, u nekom trenutku i sam shvatio da je ta politika za BiH kontraproduktivna.

oKasnije ćete postati istaknuta ličnost u bh. diplomatiji. Upoznali ste mnoge državnike i lidere, no posebno je zanimljiv bio Vaš susret s Ričardom Holbrukom (Richard Holbrook) u Njujorku...

- Holbruka sam sreo nekoliko godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Rekao sam mu da na Dejton gledam kao na veliki zločin prema BiH, da se nagradio zločin te da se stvorila luđačka košulja od države. Upitao sam ga zašto nam je to napravio. Potpuno otvoreno mi je rekao kako Republiku Srpsku smatra svojom najvećom greškom u životu, no bilo je kasno.

Krah diplomatije

Kako ocjenjujete trenutno stanje u bh. diplomatiji?

- To je jedno od pitanja koja mene more. Ja sam imao tu privilegiju da sam vodio Kabinet dr. Hasana Muratovića odmah poslije Dejtona. Mi smo tada bili ti koji su, vjerovali ili ne, Srbima i Hrvatima otvarali vrata u svijetu i omogućavali im da vide nekoga iz međunarodne zajednice. Mi smo tada bili prvi u regionu po tom pitanju. Danas smo posljednji.

Zbog čega?

- Ja ne znam ni kako funkcionira današnja diplomatija. Nigdje Bosna i Hercegovina nije tako podijeljena kao u Ministarstvu vanjskih poslova. Velika je anomalija što članovi Predsjedništva imaju ekskluzivne ovlasti da vode diplomatiju, vanjsku politiku, postavljaju ambasadore.

Niko se nikome ne miješa u posao, svako ima svoje kvote i svako može postavljati za ambasadore koga hoće, svoje ljubavnice, punice, strine, niko neće reagirati na to. Rezultat toga je da imamo izuzetno nesposobne diplomatske predstavnike, čast izuzecima. A i izbor ministara vanjskih poslova je katastrofalan...

Čini se da ni muslimanski element koji imamo nismo u diplomatiji uspjeli značajnije iskoristiti, da izvučemo veću korist od islamskih zemalja, prije svega kroz značajnije investicije u BiH?

I to je problem uređenja naše države, jer oni nas ne vide kao partnera, kao kompaktnu državu s kojom mogu pregovarati. Zato se „Beograd na vodi“ ne nalazi u BiH. Ali, naravno, ima tu i do naše nesposobnosti. Evo vam jedan primjer. Kada sam službovao u Kuvajtu, urgirao sam direktno kod kuvajtskog emira da investiraju u BiH. On je obećao pomoć. Uz podršku emira, uspio sam dogovoriti s braćom Mejlem, megauspješnim poduzetnicima koji se bave investicijama u zdravstvo, da investiraju u moju rodnu Fojnicu.

Pošto tamo ima ljekovitih voda, trebali su otvoriti veliki zdravstveni centar, koji bi uključivao hotele, bolnice... Bilo je pripremljeno sve za potpisivanje ugovora, da bih ja saznao od Kuvajćana da su domaćini insistirali na tome da predsjednik upravnog odbora svega toga bude neki imam s ahmedijom i bradom koga su doveli, što su kuvajtski investitori s gnušanjem odbili. Oni su nas poslije tog iskustva prekrižili.

Reforme u Saudijskoj Arabiji

- Sjajne stvari dešavaju se u Saudijskoj Arabiji. U reformama koje je pokrenuo Muhamed ibn Salman strogo se razdvaja vjera od države. Te reforme će sigurno uspjeti. Oni imaju program pod nazivom „Vision 2030“. Prave se novi industrijski centri, grad na Crvenom moru, imat će odmah milion stanovnika, vozit će se samo električni automobili, nevjerovatno je kuda ovaj svijet ide.

Samo tri ozbiljna bogataša iz Saudije mogla bi ovu zemlju pretvoriti u raj. Oni ovdje dovode najveći šljam od investitora. I Saudijska Arabija je shvatila da taj koncept ne funkcionira i da se vjera mora odvojiti od države, a neki bi BiH da vode u suprotnom smjeru, što je tragično - navodi Pašić.

Ministricu inspirira šejh Brzina

Niste zadovoljni izborom ministara vanjskih poslova?

- Pa uzmite samo za primjer aktuelnu ministricu Biseru Turković.Stjecajem okolnosti ona je bila Alijin diplomata i to joj je jedina referenca.

Ja sam joj, kada je služila u Kataru, davao neke savjete iz diplomatije. U jednom trenutku rekla mi je kako moram pod hitno upoznati jednog šejha u Bosni...

Da taj šejh nije slučajno Halil Brzina?

- Da, upravo on. Govorila je kako oni svi, iz SDA, idu kod njega, ljube mu noge, kako on njima daje duhovnu inspiraciju te da je poručio da mora i mene dovesti. Tu sam ponudu, naravno, rezolutno odbio. Molim vas, pa kuda mi to kao društvo idemo?