Nakon višemjesečne trakavice i iščekivanja Denis Zvizdić napokon je prelomio i napustio Stranku demokratske akcije. Kao razlog svog napuštanja SDA naveo je neslaganje s odlukama rukovodstva stranke, izostajanje potrebnih kadrovskih promjena, nenabavku vakcina...

Pao u nemilost

U vezi sa svojim budućim političkim angažmanom Zvizdić je izjavio da namjerava djelovati kao nezavisni zastupnik u Parlamentu BiH. No, javnost već mjesecima špekulira o eventualnom stranačkom angažmanu Zvizdića. Pritom treba imati na umu da je Zvizdićevo eventualno političko opredjeljenje direktno vezano za njegovu ličnu političku ambiciju, a to je, vrlo izvjesno, pozicija člana Predsjedništva BiH.

Naime, nakon mandata na čelu Vijeća ministara 2014.-2018. Zvizdić se, kao elokventna osoba, sa snažnim međunarodnim vezama, prije svega Njemačkom i njenom vladajućom CDU, činio kao najlogičniji izbor SDA za Predsjedništvo.

Ipak, zahvaljujući tome što je pao u nemilost Sebije Izetbegović, umjesto Zvizdića, u Predsjedništvu se našao Šefik Džaferović, višegodišnji parlamentarac bez značajnijeg diplomatskog iskustva, ali neupitno odan bračnom paru Izetbegović. Bila je to jedna od odluka koje su potakle val nezadovoljstva u SDA i nešto preko čega sam Zvizdić nikad nije prešao. Iako još nije izvjesno da je i sam po tom pitanju donio definitivnu odluku, pred Zvizdićem se otvara nekoliko mogućnosti.

Prva, o kojoj se već špekuliralo, jeste da pokrene vlastitu stranku. Ipak, pitanje je koliko bi mu to bilo isplativo. Kreiranje nove stranke mukotrpan je i zahtjevan posao, a u BiH, kao što je poznato, vlada već prilično zagušenje na političkom tržištu, posebno na spektru desnog centra, kojem Zvizdić pripada.

Također, špekulira se da bi Zvizdić čak mogao i za Semirom Efendićem u SBiH, no to je manje realna opcija kada se uzme u obzir da Haris Silajdžić najozbiljnije razmišlja o kandidaturi za Predsjedništvo.

Druga mogućnost, koja se na prvu čini i najlogičnijom, jeste da se pridruži svom rođaku Aljoši Čampari u Narodu i pravdi, koja je postala svojevrsno okupljalište nezadovoljnih bivših kadrova SDA. Ipak, Zvizdić, vjerovatno, nema razloga da žuri u novu stranku te mu se možda otvara i mogućnost mnogo unosnije „političke trgovine“.

Za razliku od SDA, koja je jasno dala do znanja da će Bakir Izetbegović biti njihov kandidat za Predsjedništvo 2022., trojka po ovom pitanju djeluje i dalje raštimano. NiP je već najavio da će imati svog kandidata, ali postavlja se pitanje koga. Predsjedniku ove stranke Elmedinu Konakoviću hronično nedostaje diplomatskog iskustva, a ništa bolja situacija nije ni s ostatkom članstva.

Poziv Nikšiću

Kada je riječ o SDP-u, za ovu poziciju je zainteresiran Denis Bećirović, čemu se protivi dobar dio članova partije, a Vojin Mijatović je i direktno pozvao predsjednika Nermina Nikšića da se on kandidira. Naravno, jasno je da raštimanost u trojci i ostalim opozicionim strankama po pitanju kandidata za Predsjedništvo direktno ide naruku Izetbegoviću i SDA-ovoj stranačkoj mašineriji.

No, treba imati na umu da je koalicija trojke u suštini ipak neprirodni savez ljevice i desnice te da ni NiP-u ni SDP-u nije oportuno popuštati po pitanju kandidata. Stoga, Zvizdić bi, uzimajući u obzir njegovu poziciju i iskustvo, mogao postati najmanji zajednički sadržilac te, kao nestranački kandidat, biti podržan od trojke u utrci za Predsjedništvo, kao što je, svojevremeno, i Stjepan Mesić u Hrvatskoj od koalicije stranaka lijevog centra.

Debela kompenzacija

Kandidiranje Zvizdića kao nestranačkog kandidata trojke izvjesno bi bilo daleko prihvatljivije glasačima NiP-a nego SDP-a, koji bi morao dobiti ''debelu'' kompenzaciju za ovu podršku.

No, s druge strane, rezultati prethodnih izbora jasno pokazuju da se opozicija ne smije ponovo igrati kandidiranjem više osoba za Predsjedništvo, jer do sada je to bio siguran put za pobjedu SDA.