Milorad Dodik satjeran je u ćošak. Poput ranjene zvijeri on više ne bira ni riječi ni zamišljene ili stvarne protivnike. Danima prije vrijeđao je novog visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), dijelio lekcije Njemačkoj, optuživao njemački narod za sve i svašta. Sada se direktno obrušio na američkog ambasadora u BiH, Erika Nelsona (Eric).
Dodiku su lađe počele da tonu onog trenutka kada je Donald Tramp (Trump) napustio Bijelu kuću a na njegovo mjesto došao Džozef Bajden (Joseph Biden). On je to nevoljko priznao i na nedavnoj tribini u Beogradu, kada je pozvao svoje sljedbenike da budu strpljivi, da sačekaju nekog novog Trampa u Vašingtonu i onda pokrenu akciju za nezavisnu RS.
Međunarodne geopolitičke okolnosti, koje Dodik voli analizirati i pozivati za svjedoka svojih teorija, doista su se promijenile. Ali ne onako kako je laktaški demagog i ultranacionalista priželjkivao.
Evropa, na čelu sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, i Amerika, na čelu sa Bajdenom, vratili su se na Balkan. Rusiji i njenim balkanskim, ali i evropskim satelitima poput Viktora Orbana, sužen je prostor za destruktivno djelovanje. Vrijeme bahatog i nezainteresiranog Donalda Trampa i desničarskih evropskih populista je prošlo.
Dodik to uviđa svakodnevno, a nema nikakav valjan odgovor na evropsko-američko-britansku politiku potiskivanja Rusije sa zapadnog Balkana. Gubi glavnog pokrovitelja i saveznika, a u međuvremenu je toliko zatrovao odnose sa zapadnim zemljama da je dobrovoljno abdiciranje ili odlazak sa političke scene na neki drugi, bolniji način, jedino čemu se može nadati.
Pošto se sam očito ne namjerava povući, opći zaključak je da je izabrao ovu drugu, mazohističku opciju.
Nakon što su SAD one koji rade protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma označile i kao sigurnosnu prijetnju za svoje nacionalne interese, a državni sekretar Entoni Blinken (Antony Blinken) najavio sankcije za sve koji krše Dejton i ugrožavaju mir na zapadnom Balkanu, Dodik, koji je već na američkoj crnoj listi, i nema puno povoljnih karti na stolu.
Brutalni napad na ambasadora Nelsona signalizira da je lider SNSD-a, negator genocida u Srebrenici i glavni kočničar napretka u BiH, svjestan da prema njemu, u slijepoj ulici u koju je sam upao, iz suprotnog pravca ide teški Bajdenov kamion.
Nove, puno oštrije američke sankcije, kojima bi se pridružile i EU i Velika Britanija, mogle bi ga pomesti sa političke scene Balkana kao ocvalo jesenje lišće. Ali, to i nije najgora opcija.
Ono od čega Dodik strepi i pred čime dršće kao prut na ledenom vjetru jeste gubitak ogromnog bogatstva i moći koju mu je donijela neprikosnovena petnaestogodišnja vlast.
Taj put u konačnici i neminovno vodi u zatvor, i stoga ne treba imati nikakve sumnje: Milorad Dodik spreman je i na puno veće skandale od napada na američkog ambasadora i novu američku administraciju, bez obzira što sudije u ringu i svi u publici znaju da se radi o unaprijed izgubljenoj borbi političkog očajnika.
