Ifet Feraget, advokat porodica Memić i Dragičević poslao je prije nekoliko dana pismo novom visokom predstavniku u BiH Kristijanu Šmitu.
Feraget je poslao pismo kako bi ga upoznao s ovim slučajevima.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
- Čini se da je trenutno stanje u pravosuđu moguće poboljšati samo ako bi se angažovao neki „Cyber judge“! Naime, iako postojeće propise treba unaprijediti kako bi se preduprijedile nove afere i problemi ipak je za trenutno stanje isključivo odgovoran ljudski faktor zato što se naše pravosuđe, ponajviše zahvaljujući postojećem izuzetno lošem Zakonu o VSTV-u, nalazi pod potpunom političkom kontrolom! Vrlo lako je utvrditi svaku moguću odgovornost pojedinaca za ovakvo stanje ali upravo politička kontrola nad radom pravosuđa to ne dozvoljava i tako jedan problem indukuje drugi i tako sve do unedogled. Napravljen je haos od kojeg korist imaju samo korumpirani političari koji vladaju ovom zemljom i zbog toga su građani potpuno izgubili povjerenje u rad pravosuđa.
Konačno donio pravosnažnu presudu
Upravo slučajevi Memić i Dragičević su umnogome doprinijeli da građani izgube povjerenje u rad pravosuđa ali i da sagledaju trenutno stanje koje se nužno mora mijenjati. Upravo iz ovih razloga gospodin Reinhard Priebe je prilikom nedavnog intervjua za Al-Jazeera Balkans, rekao da su slučajevi Memić i Dragičević postali neka vrsta testnih slučajeva za pravosuđe u BiH, ali i za vraćanje povjerenja građana u pravosuđe, te da njihovo adekvatno riješavanje mora biti jedan od prioriteta svih onih koji se bave ili se namjeravaju baviti stanjem u institucijama Bosne i Hercegovine, ukoliko je cilj da se stanje promijeni na bolje. Isto tako nedavno je i gospodin Valentin Inzko, koji je o ovim slučajevima više puta izvještavao i vijeće sigurnosti UN, rekao „da je Bosne i Hercegovina imala i ima svoje heroje. Ima 'Pravdu za Davida i Dženana', koja je ujedinila čitav region i državu“!
Davnog 15. februara 2016. godine Bosna i Hercegovina je podnijela zahtjev za članstvo u EU a nakon toga Vijeće EU je 20. septembra 2016. godine od Evropske komisije zatražilo analitičko mišljenje o zahtjevu BiH a na osnovu čega je EU dala Bosni i Hercegovini listu "ključnih prioriteta" kao uslova za prelazak u narednu fazu tj. status kandidata i pregovore o pristupanju o poglavljima 23 i 24, koja bi trebala biti prva otvorena. Bosna i Hercegovina je u maju 2019. godine dobila mišljenje Evropske komisije i kojem je definirano 14 prioriteta, između ostalog, u oblasti vladavine prava izmjene Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću kao načina da se poboljaša način izbora sudija i tužilaca te jačanje integriteta nosilaca pravosudnih funkcija.
U martu 2019. godine Evropska Komisija (Komisija) je pokrenula „Inicijativu EU za pojačano praćenje vladavine prava u BiH“, usmjerenu na temeljne uzroke nedostataka u sistemu vladavine prava BiH. U kontekstu spomenute inicijative, grupa nezavisnih viših stručnjaka iz oblasti vladavine prava, koju je predvodio bivši njemački sudija i pravni ekspert Komisije g. Reinhard Priebe, je izradila izvještaj u okviru Mišljenja Komisije (ekspertna grupa). Gospodin Priebe je obavio i razgovore sa gospodinom Murizom Memićem, ocem mladića Dženana Memića, koji je 2016. godine ubijen u Sarajevu, i gospođom Suzanom Radanović, majkom mladića Davida Dragičevića, koji je 2018. godine ubijen u Banja Luci.
15. februara 2016. godine preminuo je Dženan Memić
Upravo 15.februara 2016. godine preminuo je Dženan Memić, 22-godišnji student prava iz Sarajeva, usljed teških povreda glave nanijetih tupim mehaničkim oruđem zadobijenih 08. februara 2016. godine pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, u vrijeme dok je oko 21.30 sati šetao Velikom alejom na Ilidži sa svojom djevojkom Alisom Mutap (sada udata Ramić).
Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je i pored više nego očiglednih dokaza da se radi o ubistvu ovaj događaj lažno prikazalo kao saobraćajnu nesreću ali nakon pet i po godina iscrpljujuće pravne borbe Vrhovni sud Federacije BiH je (nakon što je prethodno dva puta nezakonito ukinuo oslobađajuće presude Kantonalnog suda u Sarajevu) 27. Jula 2021. godine konačno donio pravosnažnu presudu prema kojoj ne postoje dokazi da se uopšte desila saobraćajna nesreća! Već na samom početku je bilo više nego jasno da se ne radi o saobraćajnoj nesreći jer je Dženan imao samo jednu povredu (nanijetu tupim mehaničkim oruđem) na čeono tjemenom dijelu glave sa lijeve strane, za koju je doktor Alija Čeljo, koji ga je operisao, odmah nakon operacije 09. 02. 2016. godine rekao Dženanovom ocu da ta povreda ne potiče iz saobraćajne nesreće. Ovaj doktor je ovo potvrdio prilikom saslušanja u policiji dana 07. juna 2016. godine a Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo ga nikada nije saslušalo!
Šokantno i potpuno neshvatljivo je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine svojom odlukom broj AP-3950/16 od 15. februara (odluka donijeta nakon svega tri i po mjeseca od podnošenja apelacije) odbio apelaciju punomoćnika porodice Memić i zaključio „da ne postoji kršenje člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije jer u preduzetim radnjama u istrazi nije našao propust nadležnog Tužilaštva da vodi i nadzire istragu u konkretnom slučaju, da otkrije počinioce i pripremi sudski postupak koji je u toku, kao i da apelantu pruži dovoljno informacija radi zaštite njegovih prava, koja su ispitana, te smatra da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.”
Na ovaj način smo došli u paradoksalnu situaciju da je Ustavni sud BiH utvrdio da je u ovom predmetu provedena “potpuna i djelotvorna istraga” a Vrhovni sud FBiH je utvrdio da nadležno Tužilaštvo nije dokazalo čak niti da se saobraćajna nesreća desila! Potpuno je nezamisliva potpuna i djelotvorna istraga (prema standardima ESLJP) kojom se nije uspjelo dokazati da se saobraćajna nesreća uopšte desila!
Prijava protiv 45 poznatih i još jednog broja NN lica
Dana 05. 10. 2018. godine punomoćnik porodice Memić je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnio krivičnu prijavu, između ostalih, protiv Dalide Burzić, tadašnje glavne kantonalne tužiteljice (koja je u jeku ove afere izabrana za sudiju Suda BiH!), postupajućeg tužioca Seada Kreštalice, Zdravka Kneževića, tadašnjeg glavnog federalnog tužioca, protiv velikog broja ostalih tužilaca, zatim dva policijska komesara, policijskih službenika MUP KS, sudskih vještaka, ukupno protiv 45 poznatih i još jednog broja NN lica.
Dana 21.07.2021. godine Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio optužnicu protiv pet lica zbog postojanja osnovane sumnje da su kao članovi grupe za organizirani kriminal (Zijad Mutap, inače otac Alise Mutap, kao organizator grupe, Alisa Mutap, policijski službenici MUP KS Hasan Dupovac i Josip Barić, te Muamer Ožegović) učestvovali u zataškavanju ubistva Dženana Memića. Istraga Tužilaštva BiH protiv ostalih lica vezano za zataškavanje ubistva i samo ubistvo Dženana Memića se nastavlja.
Nestanak Davida Dragičevića, studenta elektrotehničkog fakulteta iz Banja Luke, nadležnoj policijskoj upravi Banja Luka je prijavljen 18.03.2018. godine, dok je njegovo beživotno tijelo pronađeno 24. marta 2018. na ušću potoka Crkvena u rijeku Vrbas u centru Banja Luke. Dana 26. marta 2018. godine na kriminalnoj konferenciji za medije pripadnika MUP Republike Srpske, na kojoj je bio prisutan i patolog Željko Karan, od strane pripadnika MUP RS Darka Ilića, kao jednog od čelnih ljudi MUP-a RS, koji je u to vrijeme bio načelnik odjeljenja za organizirani i druge oblike teškog kriminaliteta, je saopšteno da se David zadesno utopio u potoku Crkvena u koji je dospio nakon navodne krađe u kući Đorđa Rađena u ulici Velibora Janjetovića Janje, koja je udaljena cca. 2 km od mjesta gdje je pronađeno Davidovo tijelo, i svađe sa NN licima.
Porodica i prijatelji nisu vjerovali u ove navode, prije svega, kao i u slučaju Memić, zbog povreda na tijelu preminulog Davida, koje su jasno ukazivale su da se radi o nasilnoj smrti. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač je čak od tadašnjeg glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka Želimira Lepira tražio da donese naredbu o nesprovođenju istrage jer se po njemu radilo o zadesnoj smrti. Sve ovo je dovelo do masovnih protesta u Banja Luci koji su ugušeni brutalnom primjenom sile od strane pripadnika MUP Republike Srpske. Zbog straha za vlastiti život Davor Dragičević, otac ubijenog Davida Dragičevića, je u decembru 2018. godine morao napustiti Banja Luku i od tada živi u Beču gdje je podnio zahtjev za odobravanje političkog azila
Tužilaštvo BiH je preuzelo nadležnost
Ustavni sud Bosne i Hercegovine svojom odlukom broj AP-1140/19 od 23. juna 2021. godine (odluka donijeta tek nakon 27 mjeseci od podnošenja apelacije iako se radi o pravu na život) usvojio apelacije punomoćnika porodice Dragičević i zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja postoji kršenje prava apelanta iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, kada je Tužilaštvu trebalo 100 dana da „definiše“ krivično djelo u odnosu na koje postoje osnovi sumnje i da donese formalnu naredbu o sprovođenju istrage, te je istraga i nakon tri godine od događaja još u toku, a Kolegijum tužilaštva nije postupio u skladu sa odredbom člana 233. stav 2. ZKP, te kada je (i) Tužilaštvo priznalo određene propuste u istrazi za koje je Ustavni sud utvrdio da su takvi da dovode u pitanje djelotvornost same istrage. Na ovaj način su pali u vodu svi argument Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka!
Zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo u sastavu kriminalnog udruženja s ciljem zataškavanja ubistva Davida Dragičevića porodica Dragičević je Državnoj agenciji za istrage i zaštitu podnijela krivičnu prijavu, između ostalih, protiv Želimira Lepira, tadašnjeg glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, postupajućeg tužioca Dalibora Vreće, Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, Darka Ćuluma, direktora Državne agencije za istrage i zaštitu, koji je u vrijeme ubistva Davida Dragičevića bio direktor policije MUP RS, sudskog vještaka Željka Karana, pripadnika MUP RS Darka Ilića, Siniše Kojdića, Dubravka Kremenovića i više drugih lica. U aprilu ove godine Tužilaštvo BiH je preuzelo nadležnost predmet Davida Dragičevića.
Zbog slučajeva Memić i Dragičević su održani brojni protesti u BiH i inostranstvu a posebnu pažnju je izazvalo to što su se očevi ubijenih mladića, Davor Dragičević i Muriz Memić, kao i nevladine organizacije „Pravda za Dženana“ i „Pravda za Davida“ ujedinili u borbi za istinu i pravdu.
Slučajevi Memić i Dragičević zasigurno nisu jedini takvi slučajevi, a o tome govori i izvještaj ekspertne grupe na čelu sa gosp. Reinhardom Pribeom, kao i treći godišnji izvještaj Misije OSCE-a pri Bosni i Hercegovini (Misija) o odgovoru pravosuđa na korupciju.
Ono što posebno zabrinjava u slučajevima Memić i Dragičević je napredovanje nosilaca pravosudnih i policijskih funkcija, umjesto da isti budu procesuirani te drastično disciplinski i krivično sankcionisani zbog zataškavanja očigledih ubistava. Ovo su predmeti u kojima postoje očigledni dokazi za drastične zloupotrebe ovlaštenja od strane postupajućih tužilaca koji su, očigledno po nalogu političkih moćnika, pokušali da zataškaju ova dva ubistva.
Politički pritisak na Tužilaštvo BiH
To je također tema izvještaja Misije OSCE, koja konstatuje da se uočava da se određeni segmenti u pravosuđu, uključujući i unutar VSTV-a BiH, mogu motivisati određenim drugim faktorima, a ne poštivanjem zakona i etičkih principa, kako to dolikuje nosiocima takvih funkcija. Misija OSCE konstatuje da se takav utisak potvrđuje kada se pogleda proces imenovanja sudija i tužilaca, pogotovo onih na rukovodećim pozicijama.
O ovome piše i ekspertna grupa g. Reinharda Pribea u svome izvještaju, napominjući da se imenovanja i napredovanja u svim segmentima javnog života moraju zasnivati na kvalifikacijama i stručnosti, te da je potrebno ponovo izgraditi povjerenje građana u institucije i da svako javno djelovanje mora podlijegati odgovornosti. Odgovornost se, po mišljenju ekspertne grupe, mora uspostaviti prije svega reakcijom na loše rezultate i neprimjerena ponašanja, te borbom protiv nekažnjivosti.
Sve u svemu ono što je u bilo kojem evropskom pravosuđu nezamislivo dešava se u BiH jer samo u BiH je moguće da porodice ubijenih mladiće i njihov punomoćnik godinama vode neravnopravnu borbu protiv sistema čiji tužioci lažnim istragama namjerno pokušavaju da zataškaju ova dva očigledna ubistva i na taj način zaštite moćne nalogodavce i izvršioce tih ubistava.
Prijedlozi mogućih rješenja:
Postojeća zakonska rješenja nude zadovoljavajući okvir da se slučajevi Memić i Dragičević riješe u kratkom roku ali to se ne dešava zato što se i dalje vrši politički pritisak na Tužilaštvo BiH i Sud BiH i to upravo kroz djelovanje na VSTV.
Prema zakonima o krivičnom postupku uloga oštećenog (žrtve) je potpuno marginalizirana i neophodno je raditi na izmjenama ovih zakona kako bi oštećeni i njegov punomoćnik mogli imati aktivnu ulogu u postupku u smislu predlaganja dokaza, ispitivanja svjedoka i vještaka itd. Na taj način oštećeni bi bio značaj korektiv za nezakonite postupke ovlaštenog tužioca.
Ogromna ovlaštenja tužilaca nisu praćena zakonskim odredbama o utvrđivanju njihove odgovornosti za učinjene propuste, što za posljedicu ima vođenje neadekvatnih i neodgovarajućih (pa čak i namjerno vođenih lažnih istraga s ciljem da se zataškaju očigledna ubistva, kao u slučajevima Memić i Dragičević). Osim toga postupak istrage treba mnogo preciznije regulisati u smislu obaveze tužioca na primjenu adekvatnih istražnih radnji, striktnog regulisanja rokova za poduzimanje istražnih radnji, načina rješavanja pritužbi protiv tužilačkih odluka i što je posebno važno regulisati zaštitu tužilaca od nelegitimnih naredbi pretpostavljenih glavnih tužilacaa sve to u kontekstu prakse ESLJP.
Način potvrđivanja optužnica je rak rana postojećih zakona jer se na taj način otvara mogućnost vođenju dugotrajnih i skupih postupaka koji na kraju rezultiraju oslobađajućim presudama zbog očiglednih (ili namjernih) propusta tužilaca. U slučaju Memić optužnica je potvrđena iako je čak i laiku već na osnovu povreda moglo biti jasno da se ne radi o saobraćajnoj nesreći. Imamo i slučaj u Sarajevu da je sudija za dva-tri radna dana, bez da je uopšte izvršio uvid u dokaze (!), potvrdio optužnicu podignutu protiv više od 40 fizičkih i pravnih lica koja je sačinjena na 1000 stranica i sadrži ogroman broj materijalnih dokaza, a glavni pretres u tom slučaju nije počeo ni četiri godine nakon potvrđivanja te optužnice! Dakle, potvrđivanje optužnica se svelo na puki formalizam!
Nije moguće „zategnuti bore“
Isto tako potrebno je preciznije regulisati primjenu načela in dubio pro reo i aktivniju ulogu suda u situacijama sumnjivo potvrđenih optužnica jer postojeće odredbe ne doprinose efikasnosti postupaka i za rezultat imaju besmislena ukidanja prvostepenih oslobađajućih presuda nakon čega se ponovo donose oslobađajuće presude a sve to za cilj ima protek vremena i otežavanje provođenja „prave“ istrage o događaju. Sudovi nedovoljno koriste postojeće alate i ovlaštenja koja su im data u okviru našeg adversarnog postupka mješovitog tipa. Tako je u slučaju Dženan Memić Kantonalni sud u Sarajevu mogao odmah na početku naložiti provođenje saobraćajnog multidisciplinarnog vještačenja vjerovatnosti saobraćajne nesreće i na taj način smo mogli ušparati ogromna finansijske sredstva, spriječiti nepotrebnu sekundarnu viktimizaciju porodica i mnogo ranije utvrditi nečasnu ulogu postupajućih tužilaca.
Zakonu o VSTV-u,prema mom dubokom uvjerenju,nije moguće „zategnuti bore“ nego je potrebno raditi na donošenju potpuno novog zakona koji će doprinjeti konačnom uređivanju stanja u pravosuđu (posebno pitanja izbora članova, integriteta sudija i tužilaca, izbor sudija i tužilaca i njihova disciplinska odgovornost).Postojeći zakon je neprikladan jer sadži uopštene i neprecizne formulacije a što se posebno odnosi na opis disciplinskih prekršaja i postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca.
Zbog toga je rad Ureda disciplinskog tužioca od strane međunarodne zajednice ocijenjen kao nekredibilan i neefikasan.
Upravo zbog toga nijedan tužilac koji je radio na predmetima Memić i Dragičević nije disciplinski sankcionisan iako se radi o očiglednom nemaru u oabavljanju tužilačke dužnosti. Dalida Burzić je i pored više nego očiglednih dokaza oslobođena od disciplinske odgovornosti u slučaju Memić isključivo zbog toga što je UDT protiv nje podnio neadekvatnu tužbu. Iz tih razloga punomoćnik porodice Memić je 22. 03. 2021. godine Tužilaštvu BiH podnio krivičnu prijavu protiv Alene Kurspahić-Nadarević, glavna disciplinske tužiteljice UDT VSTV-a i Mirze Hadžiomerovića, zamjenik glavne disciplinske tužiteljice UDT VSTV-a, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo Organizirani kriminal iz člana 342. KZFBiH, u vezi krivičnih djela Pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela iz člana 346. KZ FBiH i Zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. KZFBiH i dr., a sve u vezi zataškavanja ubistva Dženana Memića.
Nakon toga UDT je kao znak odmazde pokrenuo disciplinski postupka protiv Gordana Tadić, glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, koja se usudila da od entitetskog pravosuđa preuzme slučajeve Memić i Dragičević, a koji postupak je još u toku.
Odluke Vrhovnog suda Federacije BiH
U jeku afere Dženan Memić Dalida Burzić je napustila poziciju glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i od strane VSTV-a izabrana za sudiju Suda BiH! Na slučajevima Memić i Dragičević VSTV je pokazao potpunu neodgovornost kada je u pitanju njegova osnovna djelatnost a to je uspostavljanje profesionalnog, nezavisnog, odgovornog i efikasnog pravosuđa!
Nakon odluke Vrhovnog suda Federacije BiH u predmetu Memić i odluke Ustavnog suda BiH u slučaju Dragičević nema bilo kakave reakcije UDT, iako je iz tih odluka očigledno da su postupajući tužioci kasnili sa poduzimanjem istražnih radnji, vodili lažne istrage, postupali sa nemarom i nepažnjom itd.
Za Bosnu i Hercegovinu vitalni značaj ima iniciranje promjena i reformi u pravosudnom sistemu jer to je jedini način da se ostvari bilo kakav društveni napredak. Obzirom da slučajevi Memić i Dragičević predstavljaju stvarni test za pravosuđe u BiH i za vraćanje povjerenja građana u rad pravosuđa molimo Vas da primite u posjetu punomoćnika porodica Memić i Dragičević, kako bi Vas mogao lično upoznati sa detaljima ova dva slučaja, koji sasvim sigurno predstavljaju najveće afere bosanskohercegovačkog pravosuđa!
