„Platige Image“, poljska kompanija osnovana 1997., može se, između ostalog, pohvaliti nominacijama za Oskara, Zlatni globus, Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnu palmu u Kanu, kao i osvojenom Evropskom filmskom nagradom te nagradom Britanske akademije za filmsku i televizijsku umjetnost. Specijalizirani su za kompjutersku grafiku, 3D animacije i digitalne specijalne efekte.
Njihova osnovna djelatnost uključuje oglašavanje te filmske, umjetničke i obrazovne projekte. Studio zapošljava više od 250 umjetnika, uključujući reditelje, umjetničke direktore, grafičke dizajnere i producente. „Platige“, među ostalim, sarađuje s korporacijama kao što su „Warner Bros.“ ili Netflix, s kojim trenutno rade na produkciji serije „The Witcher“, jedne od najpopularnijih u svijetu.
S Karolom Žbikovskim (Karol Žbikowski), direktorom „Platige Imagea“, razgovarali smo o tajnama uspjeha ove firme, saradnji s Netlixom, poslovnim uvjetima u Poljskoj te o tome kako na današnjem tržištu postati globalni faktor.
Kako je jedna kompanija iz Poljske uspjela postati svjetski igrač?
- U devedesetim smo započeli s proizvodnjom reklama. Tržište je tada bilo veoma gladno za novim proizvodima. Mnogo brendova dolazilo je u Poljsku i promoviralo se, htjeli su ovdje kreirati reklame i tražili su kompaniju s kojom bi mogli kvalitetno sarađivati. Tako ukratko počinje priča o rastu naše firme i početku saradnje s velikim svjetskim kompanijama. No, ipak, glavni razlog za naš uspjeh je činjenica da u Poljskoj imamo veoma kvalitetne umjetnike, grafičke dizajnere, reditelje... S obzirom na činjenicu da smo, kao kompanija, postali hit i radili s najvećima u svijetu, mladim ljudima postao je san da rade u „Platigeu“. Kvalitetnim kadrovima brzo smo pokazali da kvalitetom na zaostajemo za bilo kojom zapadnom kompanijom. Tajna je u talentu.
Otkud Vam toliki talenti? Danas u Vašoj kompaniji radi više od 250 dizajnera, reditelja i producenata, i to većinom Poljaka...
- Obrazovni sistem u Poljskoj je veoma kvalitetan. Imamo dobru filmsku školu, koja je i prije bila poznata u svijetu. Sistem obrazovanja za umjetnike je u Poljskoj vrlo dobar, to je jedan razlog. Drugi je da, kada je kompjuterska grafika postala dobar potencijal za mlade ljude, mnogi od njih su se i sami obrazovali i razvili su dobre vještine. Ali, možda, najvažnija stvar je iskustvo.
Kada prođete našim prostorijama, vidjet ćete da je prosjek godina naših uposlenih između 35 i 40 godina, što nije baš mlada generacija. Trebaju nam vrlo sposobni radnici. Gotovo 90 posto naših radnika su Poljaci, ali imamo i kadrove iz drugih država, kao što su Mađarska, Češka Republika, Rusija, ali čak i Velika Britanija ili Brazil. Sad imamo jak brend te u sve većem broju i ljudi iz drugih država pokazuju interes da rade za nas. Postajemo globalna kompanija.
U Bosni i Hercegovini se, također, prave dobri filmovi. Dovoljno je spomenuti da je ove godine Jasmila Žbanić za film „Quo vadis, Aida?“, koji govori o genocidu u Srebrenici, bila nominirana za Oskara za najbolji strani film, a da je Danis Tanović ovu nagradu i dobio 2002. za „Ničiju zemlju“. No, vrlo malo filmova snimamo i sve zavisi od sposobnosti autora da s različitih strana prikupe sredstva za snimanje filma, što je proces koji obično traje godinama. Na koji način mala zemlja poput BiH može stvoriti filmsku industriju?
- Da, poznat mi je rad Žbanić i Tanović. I „Ničija zemlja“ i Quo vadis, Aida?“ su odlični filmovi. U našoj zemlji imate koncept poput Poljskog filmskog instituta, koji podržava produkciju filmova. Takvo nešto je vrlo važno. Filmska i produkcija videoigara zahtijevaju ljude posebnih talenata.
Ali oni zahtijevaju i institucionalnu podršku države.
U komunističkim vremenima jaka država finansirala je razvoj filmske industrije. Kada je došao kapitalizam, filmska industrija doživjela je veliki pad, devedesete su bile veoma slabe za poljski film. No, kada je kreiran Poljski filmski institut i kada su se sredstvima države počeli finansirati filmovi, njihov kvalitet se naglo povećao i počeli smo s mnogo masovnijom proizvodnjom.
Također smo imali i instituciju koja je podržavale startupove koji su se bavili proizvodnjom videoigara. Sada već imamo stotine kompanija u tom sektoru, a koje dobivaju podršku od „Gaming Programa“. To je finansirano djelimično i novcem EU. Iako sam ekonomski liberal, vjerujem da je sistemska podrška od vlasti, posebno za ovakvu vrstu mladih projekata koji tek započinju, veoma važna. Onda treba služiti kao inicijalna kapisla, koja potom pomaže da nastane jedan čitav „bum“ novih kompanija te se tako kreira industrija.
Koliko je za brendiranje i pozicioniranje jedne zemlje u svijetu važno da ima kompaniju poput vaše? The „Witcher“ je poljski proizvod koji je postao globalan.
- Veoma je važno. Sve zahvaljujući tome što smo se uspjeli probiti na globalno tržište.
Mi sada postajemo dio svjetske pop-kulture, ali prezentiramo poljsku i slavensku kulturu u svijetu. To je fantastična stvar.
Serija „The Witcher“
- Serija „The Witcher“ je prvi projekt iz Poljske koji je postao globalan. U dobrim smo odnosima s autorom knjige Andžejem Spakovskim (Andrzej Sapkowski) te smo u jednom trenutku odlučili da napravimo i film. Počeli smo pregovarati s različitim studijima, između ostalog, razgovarali smo i s Netflixom, koji je iskazao interes da od toga napravi veliku globalnu produkciju. Jedan smo od izvršnih i kreativnih producenata projekta. Također smo jedan od studija koji rade i specijalne efekte za seriju. Sada radimo specijalne efekte za drugu sezonu, koja se već počela snimati. Prva sezona, kad je snimljena, to je bila najpopularnija serija na svijetu. Ponosni smo da je nešto bazirano na poljskoj knjizi ostvarilo svjetski uspjeh.
