Savjetnik člana Predsjedništva BiH Milan Tegeltija na twitteru se bavio prebrojavanjem krvnih zrnaca u regionu, poručujući Bošnjacima kako “moraju shvatiti da su malobrojni”, da “bošnjačka politika mora biti dogovor o mogućem”, te da “nema geopolitičkog smisla da bilo koja sila beskrajno podržava utopiju 1,8 miliona Bošnjaka na račun 12,5 miliona - 8 miliona Srba i 4,5 miliona Hrvata u regionu”.

Svakodnevne prijetnje

Na ovakve “argumente”, objavljene u kontekstu svakodnevnih prijetnji iz manjeg bh. entiteta, reagirao je analitičar Nedžad Ahatović, stručnjak za sigurnost. On podsjeća da je isto mišljenje, koje Tegetlija ima danas, 1991. godine imao i lord Karington kada je tadašnjem predsjedniku Predsjedništva RBiH, Aliji Izetbegoviću, u ozračju Londonske konferencije o bivšoj Jugoslaviji, savjetovao da prihvati uvjete mira sa Miloševićem i ostanak BiH u krnjoj Jugoslaviji.

- “Znate li vi, gospodine predsjedniče, koga imate protiv sebe! Jeste li vi svjesni da vodite i narod i državu u propast i nestanak! Znate li da bi Zapad imao 100.000 mrtvih vojnika prije nego bi vam se na bilo koji način moglo pomoći! Nemojte to očekivati od nas!”, govorio je Karington. Suočen s tim stavom međunarodne zajednice i svom silom bivše JNA, 4. po rangu vojnih formacija u Evropi, predsjednik Izetbegović mu je hrabro odgovorio: „Mi ćemo se boriti!“ Mislim da gospodina Tegeltiju ne treba posebno podsjećati gdje je sve to skupa završilo – kaže Ahatović.

Zbog toga je, dodaje, pametnije voditi dijalog umjesto stalnih prijetnji, vojnih vježbi u policijskim uniformama ili zapaljive retorike.

Poštivanje i uvažavanje

- Jedino ravnopravnim dijalogom, uz međusobno poštivanje i uvažavanje, u atmosferi mira i tolerancije, može se doći do kompromisnih rješenja. Prijetnje državnom suverenitetu neće nas nigdje odvesti. Slažem se da smo nametanja rješenja prerasli, ali ne samo iz međunarodne zajednice već i iz Beograda. Apsurdno je očekivati da će neka beogradska direktiva ili memorandum SANU uređivati naše međusobne odnose ili bilo kada više upravljati ovim prostorom. Rat smo prevazišli kao sredstvo za rješavanje problema, jer se ni tako nije mogla nametnuti politička volja Beograda. Zašto bi to sada bio slučaj? Majke u cijelom regionu više ne bi trebale ispraćati svoje sinove sa zebnjom i suzama u očima, da li u rat, ili u pečalbu. Moramo shvatiti da se država gradi na principima, kompetenciji i karakteru, a ne na prijetnjama, ovakvom lupanju sa terminima ili onom primitivnijem lupanju šakom od sto – ističe Ahatović.