Bakir Izetbegović laže kada kaže da nisam bio u Bosni i Hercegovini u ratu. On to odlično zna, ali laže, jer je obični lažov. Ovako je nekoć o lideru SDA govorio bivši predsjednik Naše stranke Peđa Kojović, nakon što je ovaj iznosio laži da je tokom rata bio u Srbiji.

Lažov opasnih namjera

Da se u slučaju Izetbegovića radi o lažovu, više puta su javno govorili različiti politički lideri u BiH, a to će potvrditi svako ko je imao posla s tim čovjekom u politici ili izvan nje.

Svu problematičnost takvog karaktera savršeno vidimo i posljednjih dana, kada su intenzivirane aktivnosti Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Evropske unije (EU) po pitanju naše zemlje. Dodikovo blokiranje državnih institucija, neformiranje Vlade Federacije i problem Izbornog zakona alarmirali su međunarodnu zajednicu da nešto učini, što je posebno došlo do izražaja Dodikovim najavama jednostranog preuzimanja nadležnosti BiH.

Visoki američki i evropski zvaničnici posljednjih sedmica intenzivno posjećuju BiH i razgovaraju s političkim liderima ne bi li došli do dogovora i riješili neke od nagomilanih problema.

I dok se na površini Izetbegović nastoji prikazati kao konstruktivan sagovornik koji brani bh. državne interese, on istovremeno, putem svog paraobavještajno-medijskog podzemlja, čini sve da spriječi bilo kakav dogovor i rješavanje bilo kojeg problema.

To čini mješavinom urnebesnih teorija zavjere i najprizemnijih mogućih laži i kleveta prema svakom stranom diplomati koji se bavi našom zemljom.

Av-Av na Ameriku

Zadaci javnih diskreditacija i kreativnih konstrukcija povjereni su Avdi Avdiću (u nastavku Av-Av), Bakirovom trbuhozborcu i bliskom saradniku Osmana Mehmedagića Osmice. On će glavom ići tamo gdje njegovi šefovi neće ni kopačkom i javno objavljivati ono što je i režimske novinare blam.

Sjetimo se samo serije naučnofantastičnih tekstova dotičnog, u kojima je novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita (Christian Schmidt) mjesecima označavao kao čovjeka opasnih namjera, koji u dogovoru s Rusijom namjerava dovršiti podjelu BiH.

Naravno, ubrzo se u praksi pokazalo kako su ovo obične nebuloze, s obzirom na to da je Rusija ne samo pokušala blokirati imenovanje Šmita za visokog predstavnika nego je njegovo izbacivanje iz Rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a bilo uvjet da glasaju za produženje mandata EUFOR-a.

Poslije ove blamaže Av-Av je nastavio s novim metama. Kao i u slučaju Šmita, prije nego što je i stavio bilo kakav prijedlog na sto, Bakirov trbuhozborac je američkog predstavnika za reformu Izbornog zakona u BiH Metjua Palmera (Matthew) krenuo sedmicama razapinjati da je „srpski igrač“, nudeći etnicitet njegove žene kao ultimativni dokaz.

I Angelina Ajhorst (Eichhorst), direktorica za zapadni Balkan pri Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS), prema Av-Avovom tumačenju, također je srpski igrač i ljubitelj Milorada, kao i još čitav niz stranih diplomata.

Spriječiti dogovor

U svom posljednjem tekstualnom izbljuvku koji je objavio na svom blogu, a potom su ga redom prenijeli svi režimski portali (kako je to inače ustaljena praksa u paraobavještajno-medijskom podzemlju) pred sam dolazak Metjua Palmera u Sarajevo, Av-Av je lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću degutantno posvetio tekst zdrobljen od teorija zavjera i kreativnih konstrukcija. Tako Av-Av besramno tvrdi da u BiH, navodno, postoji koalicija Dodika, Čovića i Radončića koja dijeli iste političke ciljeve, a to su u konačnici podjela Bosne i Hercegovine i slabljenje bh. institucija.

Kao dokaz za to, Av-Av navodi Radončićevo traženje smjene korumpiranih i kompromitiranih SDA-ovih kadrova, poput Osmice ili predsjednika Suda BiH Ranka Debevca, a spominje čak, ma koliko to apsurdnu zvučalo, i Radončićevu podršku protestima obespravljenih rudara, koje, pak, Av-Av optužuje za „urušavanje federalnog energetskog sektora“.

Ipak, kao ultimativni dokaz Radončićeve navodne izdaje, Bakir putem svog trbuhozborca ističe njegovo spominjanje konstitutivnosti i potrebe da se Hrvatima omogući da biraju svog člana Predsjedništva BiH (spominjući u istom kontekstu i Konakovića).

Alijina apelacija

Ovdje bi Izetbegovića valjalo podsjetiti na to da je konstitutivnost naroda u BiH ustavna odrednica koju je njegov otac ozvaničio najprije potpisom na Dejtonski mirovni sporazum, a potom i apelacijom Ustavnom sudu iz 1998. koju je podnio lično Alija Izetbegović, a na osnovu koje je 2000. donesena odluka Ustavnog suda BiH da su sva tri naroda konstitutivna na teritoriji cijele BiH, odnosno u oba entiteta.

Kao što bi Bakira Izetbegovića valjalo obavijestiti da je on, a ne Fahrudin Radončić, taj koji je svojim porodično-jaransko-klijentelističkim kadrovima devastirao sve institucije koje je dotakao, od kantona preko entiteta do države, pa je Bošnjacima sve u rasulu tamo gdje on vlada, od zdravstva preko Federalne vlade do obavještajne službe.

Kao što ga valja podsjetiti i na to da je on bio taj koji je dao Dodiku četiri mjesta u Domu naroda te omogućio HDZ-u i SNSD-u da u ovoj instituciji dobiju natpolovičnu većinu, a tako i mogućnost blokiranja države.

Kao što je, uostalom, on Dodiku prepustio kormilo Vijeća ministara, bez da je to uvjetovao formiranjem nove Vlade Federacije, pa tako smo sada, zahvaljujući njegovoj politici, u situaciji da Dodik blokira državnu vlast, a Čović federalnu.

Kada se to uzme u obzir, postat će jasnije ko je taj ko ciljano radi na devastaciji ove države.

Stvarni ciljevi

No, zašto je onda Izetbegoviću u interesu vršiti bjesomučne napade na strane dužnosnike koji pokušavaju doprinijeti rješavanju problema u Bosni i Hercegovini te naručuje napad na Radončića pred sam dolazak Palmera?

Razlog leži u tome što Izetbegović zapravo želi spriječiti bilo kakav dogovor i napredak u BiH. Radončić je trn u oku kao sposoban sagovornik, koji je stanju biti konstruktivan most između raznih aktera, kako bi se našlo što bolje rješenje za Bosnu i Hercegovini.

Iz istog razloga vrše se i bjesomučni napadi i pokušaji diskreditacija stranih zvaničnika koji žele pomoći našoj zemlji, kako bi se u javnosti stvorili strah i atmosfera da su, navodno, svi protiv Bošnjaka i da se sprema dodatna podjela zemlje. Dakle, cilj je spriječiti bilo kakav dogovor i rješenje te pridobiti podršku javnosti za to.

Ne smije reći naglas

A sprečavanje bilo kakvog dogovora i rješenja znači tjeranje međunarodne zajednice da digne ruke te odvođenje Bosne i Hercegovine u još veći politički haos i nefunkcionalnost. A još veći politički haos i nefunkcionalnost znače i odriješene ruke za Milorada Dodika da s procesom rastakanja države nastavi do kraja.

I to je zapravo krajnja namjera Bakira Izetbegovića - spriječiti svaki dogovor i napredak u Bosni i Hercegovini i zemlju dovesti do svršenog čina raspada, preko kojeg vjeruje da će postići svoj stvarni i skriveni cilj - muslimansku državicu u srcu Evrope.

No, za razliku od Dodika, Izetbegović to ne smije reći naglas. Stoga, ono što radi je sceniranje navodne borbe za Bosnu i Hercegovinu ispod koje stoji njeno razgrađivanje, kako bi, kao svoj konačni argument, mogao ponuditi sljedeće - eto, sve sam učinio da sačuvam Bosnu i Hercegovinu, ali domaći i strani dušmani su nam je podijelili.