U Rudom 22. decembra, na tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore, Josip Broz Tito je 1941. prvi put postrojio Prvu proletersku narodnooslobodilačku udarnu brigadu, preteču moćne armije, piše Srpskainfo.
Prva proleterska je decenijama bila ponos i zaštitni znak Rudog. Sve do 1992. kad se historija okrenula tumbe, jer su se Ruđani iznebuha prisjetili da su „oduvijek bili ravnogorski kraj“ i da s partizanima nemaju ništa.
Najuporniji antifašisti iz BiH i regiona se ipak spremaju u pohode Rudom, da na trgu, na kojem je prije tačno 80 godina postrojena slavna brigada, u srijedu obilježe jubilej. Ali, oni već znaju šta ih tamo čeka. Nije im prvi put da 22. decembra dolaze u Rudo.
“Istorijski preokret” je počeo 1992., kada su Ruđani prodali bronzani kip Josipa Broza Tita, onaj Augustinčićev, kakav i danas stoji u Kumrovcu, da bi zaposlenima u Muzeju Prve proleterske isplatili plate.
Tako je maršal, koji je decenjama krasio ulazni portal muzeja, otišao na kilo i završio na otpadu u Užicu, gradu u Srbiji koji se nekad zvao Titovo Užice. Za njega su Ruđani dobili 4.000 njemačkih maraka i isplatili radnicima četiri plate.
Vojislav Topalović, koji je u to doba bio predsjednik opštine Rudo, 2003. je za “Blic” izjavio da su morali prodati Tita, stisla ih kriza. Topalović, kojeg je prije dvadesetak godina Haški tribunal sumnjičio da je jatak Radovana Karadžića, preminuo je 2018. A Muzej Prve proleterske je promijenio ruho.
Danas na ulazu u ovaj muzej stražari četnički komandant Dragoljub Dražo Mihajlović. Ko hoće da vidi partizanske puške i bajonete, mora da prođe kraj Draže, to jest kraj Dražine slike. Ne mora baš da mu salutira, ali ni to ne bi bilo na odmet.
Takođe, jedini put ka Partizanskom groblju u Rudom danas vodi Ulicom Draže Mihajlovića, koja se ranije, pogađate, zvala Ulica Prve proleterske.
– Sve je tako kao što kažete, ali šta je tu sporno! Vremena se mijenjaju - kaže Mirko Stanić, sekretar Boračke organizacije Rudo.
Boračka organizacija, dakle ne stari partizanski SUBNOR, nego Boračka koja okuplja borce Vojske Republike Srpske iz rata devedesetih, preuzela je, već odavno, brigu o Muzeju Prve proleterske.
Pa su taj muzej, koji je nekad bio javna ustanova, a danas je napuštena imovina, „malo preuredili“. U muzej se danas ulazi kroz prostoriju Boračke, koju krase slika Draže Mihajlovića i ikona na kojoj su glavni likovi Sveti Dimitrije i Radovan Karadžić.
Cijela partizanska postavka preseljena je na sprat, dok je prizemlje preuređeno u Spomen sobu srpskim borcima. A na spratu posjetioce dočekuje Josip Broz Tito, baš onakav kakav je nekad bio, ali sa jednom malom razlikom, nije bronzani, kao u doba SFRJ, nego je od – kartona.
– Ne smeta mi Tito, meni je bilo lijepo u njegovo vrijeme. A kad dođu ti partizani, pa zbog Dražine slike neće da uđu u Muzej, traže od mene da ga iznesem na Trg. I ja to uradim. Lagan je ovaj Tito, možeš ga nosati kud hoćeš – kaže Stanić.
Pa prepričava, kako je jednom, kad je 22. decembra bilo baš vjetrovito, na Trgu slobode „vjetar odnio Titu“.
– Nisu oni starci mogli da ga uhvate, pa sam ga ja jurio po Trgu i vratio ga na to njihovo postrojavanje – priča Mirko.
Mirko kaže da je „nešto načuo“ o prodaji „bronzanog Tite“, ali da se ne sjeća detalja. Radojko Ćirović (58), bivši radnik pribojskog FAP, koji danas za život zarađuje nadničeći po građevinama, dobro pamti kako je prodat bronzani spomenik.
– Otišao Tito na otpad! A kasnije smo i svi mi otišli na otpad. Prije rata pola je Rudog radilo u FAP. Kad je fabrika kamiona propala, 7.000 ljudi je ostalo bez posla. Danas se glavno zanimanje u Rudom zove „čekam penziju“ – izjavio je Radojko.
Mnogi tvrde da u opštini Rudo, koja je po popisu iz 2013. imala 7.747 stanovnika, danas „za stalno“ živi oko 5.000, a u samoj varoši jedva 1.000 ljudi. Ni sam načelnik Bogdanović, kaže, dugo nije živio u Rudom. Takav mu bio posao. On je penzionisani potpukovnik JNA. Dodaje, da je historijska činjenica da je JNA osnovana u Rudom i Rudo to treba da „iskoristi“, jer svake godine 22. decembra u gradić dođe nekoliko stotina posjetilaca.
