Nakon što su proširene američke sankcije Miloradu Dodiku mnogi očekuju da vide konkretne posljedice toga. Ono što su naznake da bi trebao biti krajnji cilj ekonomskih sankcija Dodiku jeste da se sruši kula od karata oko njega, odnosno da postane prevelik teret i njegovim najbližim saradnicima.
Naime, kao što su i američki zvaničnici jasno naglašavali, svi oni koji na bilo koji način politički ili finansijski podržavaju ili sarađuju s Dodikom mogli bi i sami završiti pod američkim sankcijama. Drugim riječima, postaje opasno biti blizak lideru RS. Dodik, čini se, nesnosan teret postaje i samom predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Ambasadori pojedinih zemalja Evropske unije upozorili su srbijansku vlast da neće doći na obilježavanje Dana državnosti u Orašcu ako tamo bude prisutan član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Jasna je to poruka da je bilo kakvo daljnje podržavanje ili promoviranje Dodika za ove države neprihvatljivo.
Predsjednik Srbije svoju političku agendu gradio je na vještom balansiranju između, s jedne strane, proevropske orijentacije i bliskih odnosa s vodećim evropskim državama, a, s druge, s dobrim odnosima i s Rusijom, Kinom, ali i Turskom.
Ipak, sjedenje na dvije stolice je samo po sebi tegobno i riskantno, a Dodik predstavlja veliki uteg za odnose sa Zapadom.
Jasno je da bi svaka buduća podrška Srbije Dodiku Vučića direktno konfrontirala sa zapadnim državama i njegovim interesima.
To bi posebno moglo doći do izražaja u polju finansija. RS je jedva likvidan identitet, koji velikim dijelom svoju stabilnost duguje stranim kreditima, ali i pomoći Srbije. Ukoliko bi Srbija pokušala finansijski kompenzirati gubitak RS koji bi nastao usljed širih sankcija Republici Srpskoj ili nastaviti s pružanjem političke podrške Dodiku, jasno je da bi Vučić na sebe stavio metu.
Iako je Vučić rekao da mu ne pada na pamet da otkazuje poziv Dodiku na proslavu, pitanje je bi li on bio uistinu spreman riskirati svoju poziciju i odnose s državama EU i SAD zarad opstanka Dodika na vlasti.
Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći i u bližoj prošlosti. U želji da SR Jugoslaviji skine sankcije i dokaže se kao konstruktivan faktor na Zapadu, Slobodan Milošević bio je spreman najprije natjerati Radovana Karadžića da se povuče iz politike, a potom uložiti i enormnu energiju da se SDS sruši s vlasti, od izvlačenja Biljane Plavšić iz ove stranke, do učešća u projektu postavljanja Milorada Dodika za premijera RS sa samo dva zastupnika u Narodnoj skupštini RS.
Da li ista sudbina čeka Dodika? Zavisi, vjerovatno, od toga koliko pritisak zapadnih država bude jak prema samom Vučiću.
Ne treba biti naivan pa vjerovati da će u izboru između Dodikovog održavanja na vlasti i vlastite pozicije na Zapadu i ekonomskih i političkih interesa koje Srbija ima u EU i SAD Vučić biti spreman žrtvovati ovo drugo.
Poruka država EU jasna je javna demonstracija da daljnje podržavanje Dodika postaje crvena linija.
