Osam godina nakon početka rata u Ukrajini i pokušaja otcjepljenja predsjednik Rusije Vladimir Putin priznao je nezavisnost samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk. Pobuna proruskih pobunjenika te 2014. godine počela je zbacivanjem s vlasti Viktora Janukoviča, Putinove marionete koja je vladala Ukrajinom.
Pod krinkom ugroženosti ruskog stanovništva od nove prozapadne vlasti, Rusija je aneksirala Krim, potakla pobunu proruskog stanovništva, koje je do zuba naoružala, i Ukrajinu otvoreno počela svojatati kao svoju historijsku teritoriju. Zvuči poznato?
„Slobodan Milošević s nuklearnim arsenalom“. Ovako je Vladimira Putina svojevrsno opisao novinar “New York Timesa”, što je preksinoć dobilo i svoju završnu javnu potvrdu.
Političke karijere i taktika Miloševića i Putina imaju zapanjujuće sličnosti. Nijedan nije demokratski zasjeo na tron. Predsjednik Srbije Ivan Stambolić postavio je Miloševića na čelo Saveza komunista Srbije. Milošević mu je preuzeo vlast, a mnogo godina kasnije ga i likvidirao. Putina je podržao Boris Jeljcin za nasljednika na mjestu predsjednika Rusije 1999. godine.
Milošević i Putin učvrstili su svoju moć iskorištavanjem etničkog sukoba. Milošević je tvrdnje o tobožnjoj ugroženosti i napade na Srbe u procesu raspada Jugoslavije iskoristio za pokretanje krvavih ratnih sukoba u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a uz iste argumente Putin je izvršio napad na Gruziju 2008., okupirao Krim 2014. te potakao pobunu u Ukrajini.
Milošević je nastupao pod egidom da su AVNOJ-evske granice nepravedne i da Srbi izvan Srbije imaju pravo sami odrediti u kojoj državi žele živjeti. Putin je tvrdio da je raspadom Sovjetskog saveza, koji naziva „propašću historijske Rusije“, nanesena velika nepravda Rusima. U nedavnom govoru o Ukrajini Putin je osudio zadiranje "u našu domovinu ili teritorije koje su historijski bile naše".
Kao što je Miloševićeva propagandna mašinerija sukob s Hrvatima prikazivala kao borbu protiv povampirenog ustaštva ili sukob s Bošnjacima kao borbu protiv islamskog fundamentalizma, tako i ruski državni mediji demokratske vlasti u Kijevu u svojim izvještavanjima redovno kite imenima „nacionalisti, neonacisti, rusofobi, antisemiti izvršili su ovaj puč”.
Miloševićev projekt bio je stvaranje “velike Srbije” iz pepela Jugoslavije, uime kojeg je ubijeno gotovo 150 hiljada ljudi, a milioni su raseljeni.
Putin nastoji obnoviti carsku Rusiju, ponovo ujedinjujući izgubljenu teritoriju na kojoj žive Rusi.
- Kijev je majka ruskih gradova. Drevna Rusija je naš zajednički izvor i ne možemo živjeti jedni bez drugih - govorio je Putin, jasno izražavajući pretenzije prema Ukrajini.
No, čini se da Zapad iz primjera Miloševića ne uči kada je u pitanju Putin. Milošević je godinama hinio diplomatiju, kupovao sebi vrijeme, predstavljao se kao konstruktivan faktor, dok su se u BiH lili hektolitri krvi, da bi tek intervencije NATO-a na položaje VRS 1995. te bombardovanje SR Jugoslavije doveli i do okončanja ratova, ali i Miloševićevog pada.
S Putinom će to ići malo teže, s obzirom na već spomenutu atomsku bombu, ali ono što Zapad ovaj put mora učiniti jeste pružiti bezrezervnu podršku svim onima koji su se našli na udaru Putina te ukloniti njegove političke pijune gdje god je moguće, uključujući našu zemlju. Naime, nema više ni najmanje sumnje ko je stvarni arhitekta i nalogodavac Dodikovih udara na državu i njen ustavni poredak koji se dešava baš u jeku ukrajinske krize.
