Deceniju i po vladao je autokratski i silnički. Njegovu vladavinu ključno je oblikovala supruga koja je na njega imala predominantan utjecaj. Iako bez formalne funkcije, njena je bila posljednja o tome gdje će se koji kadrovi postavljati i kakve odluke će se donositi. Vladavina mu je bila obilježena siromaštvom, ekonomskim zaostajanjem, političkom izolacijom, egzodusom stanovništva i dubokom masovnom korupcijom.
Stanje je bilo toliko očajno i kritično da se kompletna opozicija - sastavljena od ljudi koji bi u normalnim okolnostima inače teško mogli za isti sto sjesti - ujedinila kako bi ga skinula s vlasti. I na kraju su uspjeli - izbor je bio ili bilo kakva promjena ili nastavak postojećeg beznađa.
Godina je bila 2000. Država o kojoj je riječ je Srbija. No, i ako ste pomislili da gore opisani primjeri govore o trenutnom bošnjačkom rukovodstvu, i niste puno pogriješili. Sva prosperitetna društva prosperitetna su na svoj način, sva autokratska liče jedno na drugo.
Slično kao što su izbori u Srbiji te godine bili historijska prekretnica nakon koje je zemlja dobila novi kurs, a Miloševića ostavila na smetljištu historije (i ubrzo poslala u Hag), slično bi za BiH, prije svega probosansku scenu, mogli predstavljati izbori u oktobru.
To (nažalost) neće biti izbori na kojima ćemo birati između različitih političkih programa i projekata. Kada se svi ujedine protiv vas, uključujući one koji u normalnim okolnostima ne bi zajedno ni za stolom sjedili, onda možete biti sigurni da je ljudima dogorjelo do nokata, a očaj dostigao krajnje granice, tj. da ste društvo doveli u stanje potpune katastrofe.
Sa SDA nikakva promjena nije moguća. Radi se o mašineriji ogrezloj u kriminal, beskrajne koruptivne sheme, nepotističke veze i ideološki radikalizam, koja u konačnici i ne može ništa drugo iznjedriti, osim osionih supruga, „respiratora“ i raznoraznih budnja, prevljaka, sarajlića.
SDA je 30 godina uspješno preživljavala na vlasti, ali nije sigurno da li bi mogla preživjeti opoziciju, s obzirom na to da su upravo koruptivni interesi i klijentelističke sheme ono što hiljade pojedinaca motivira da uopće budu dio te sheme. Da ne spominjemo da bi procesuiranje brojnih aferima koje su ostavili iza sebe moglo napraviti svojevrsni uragan u SDA. Stoga, potpuno je jasno zbog čega su toliko uspaničeni i zašto su napadi na opoziciju putem botovskih brigada i stranačkih medija tako brutalni. U strahu čovjek postaje surov.
Stoga su ujedinjavanje svih relevantnijih stranaka opozicije i podrška Denisu Bećiroviću kao zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva historijski trenutak u modernoj bh. demokratiji, gdje se građanima nude svojevrsni referendum i nikad jasniji izbor - jesmo li za SDA i nastavak održavanja ove društvene katastrofe ili ćemo barem glasati za nadu da je neka bolja, normalnija i pravednija Bosna i Hercegovina moguća.
To ne znači da će alternativa, ako i dobije priliku, zaista isporučiti prosperitetno i uređeno društvo, no u ovakvoj situaciji očaja i sama nada veliki je korak naprijed u odnosu na snage s kojima znamo da je nastavak održavanja očaja zagarantiran.
Potpuna promjena i nada za BiH došle bi kada bi se desilo da se, zajedno sa SDA, odbace i njihovi koalicioni partneri, tj. druge dvije nacionalističke oligarhije koje predvode SNSD i HDZ BiH. Nažalost, trenutne ankete pokazuju da Dodik i dalje uživa većinsku podršku u RS, jer u ovom entitetu čini se da su američke sankcije i verbalne simpatije prema Putinu nešto što vam povećava podršku. HDZ će, s druge strane, izvjesno uživati većinsku podršku hrvatskog biračkog tijela zahvaljujući strahu od preglasavanja. Ipak, makar promjena u BiH bila i djelimična, neophodno je odnekud krenuti.
