Koja je svrha Evropske unije (EU)? Ukratko, širiti mir i blagostanje na kontinentu. U toj misiji se njeno članstvo stalno širi, od šest osnivača njene prethodnice iz 1950-ih, na 27 zemalja danas. No, posljednjih godina njen je rast usporen.
Od Hrvatske, odnosno 2013. godine, gotovo punih 10 godina nije primljena nijedna nova članica (a jedna je istupila).
Sada se rat razbuktao na granicama EU - upravo ona vrsta užasa za koji su se njegovi osnivači nadali da će ga protjerati s kontinenta. Kako bi bili vjerni misiji EU, kako bi se ojačala demokratija u borbi i suočili se s nacionalističkom agresijom za koju EU sebe smatra protuotrovom, Evropska komisija je i službeno predložila Ukrajinu za članstvo.
Mnogi će se suprotstaviti ovoj ideji, govoreći da je Ukrajina previše siromašna, previše korumpirana i sada previše ratom razorena da bi se pridružila elitnom klubu. Također, naglasit će da nije pošteno prema državama poput BiH, koja godinama čeka u redu, da Ukrajina dobije kandidatski status.
To je istina, ali promašuje bit. Ukrajina će članstvo čekati još mnogo godina. Ako Ukrajina ne postigne dovoljan napredak, neće je primiti. Napredak od kandidata do člana nikako nije neupitan: Turska je u redu čekanja od 1987. godine, Sjeverna Makedonija od 2005.
Ako neko misli da je nepravedno da Ukrajina dobije status kandidata, treba razmotriti alternativu. Ukrajina je zatražila da postane kandidat za članstvo. Da EU odbije zahtjev, to bi Putinu signaliziralo da je Ukrajina na neki način drugačija od drugih siromašnih i korumpiranih mjesta na istočnom rubu Evrope koja se polako upijaju u klub - da nije istinski evropska, niti uistinu suverena.
To je jednako potvrđivanju Putinovog stajališta da je Ukrajina kartografska fikcija, koja bi trebala spadati u njegovu sferu utjecaja, a ne u sferu Zapada. Slanje takvog signala u trenutku kada se Ukrajina bori za sam opstanak, ne bi samo potkopala načela za koja EU tvrdi da se zalaže nego bi to ohrabrilo i najvećeg neprijatelja evropske stabilnosti i obeshrabrilo njegovu posljednju žrtvu.
EU o sebi ne voli razmišljati kao o klubu dobrostojećih zemalja s vlastitim interesima, već kao o utjelovljenju ideje da su otvorenost i integracija superiorniji od uskog, bodljikavog nacionalizma. EU je imala veliki uspjeh u propagiranju te ideje kroz širenje. Bilo bi ne samo ironično već i tragično kada bi se povukla od svojih principa pred Putinovim ratnim huškanjem ili dozvolila da oni koji ciljano koče BiH zaustave njenu evropsku budućnost. Sada je vrijeme da EU signalizira ne samo Ukrajini i BiH već i drugim zemljama koje Rusija maltretira, kao što su Gruzija i Moldavija, da ostaje odlučna širiti mir i prosperitet.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von der Layen) u potpunosti je sigurna da će biti donesena pozitivna odluka o dodjeljivanju Ukrajini statusa države kandidatkinje za članstvo u EU, iako bi se trebali posmatrati kao odvojeni procesi namjera pridruživanja i potencijalni krug proširenja.
- Gotovo sve zemlje zapadnog Balkana su više napredovale u odnosu na Ukrajinu. Zaista se nadam da možemo naći rješenje, da konačno možemo održati obećanje i započeti pregovore. Bosna i Hercegovina, naprimjer, može odmah započeti pristupne pregovore ako se ispuni 14 glavnih tačaka. Bilo je mnogo napretka tamo, trebali bismo to priznati - istakla je Fon der Lajen.