U demokratskom svijetu rijetko se moglo vidjeti da mogućnost silaska s vlasti u redovima neke stranke izazove takvu paniku, histeriju i bijes kao što je slučaj sa SDA. Iako bi stranke „osmorke“ trebale u utorak potpisati sporazum o formiranju koalicije s HDZ-om, predsjednik SDA Bakir Izetbegović i dalje izražava nadu kako će dobiti apsolutnu većinu u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH i kako se bez njih neće moći.
Istovremeno, Izetbegović i krugovi bliski SDA kume i mole SDP da napusti „osmorku“ i pridruži im se u vlasti, a, s druge strane, na opozicione političare sipaju se teške klevete i optužbe, sve uz teorije zavjere o udaru Zapada na Bošnjake i tvrdnje da bi silazak SDA s vlasti, maltene, bio početak kraja za Bošnjake.
Ovo je potpuno razumljivo ako se uzme u obzir da silazak SDA s vlasti znači i početak urušavanja političke, obavještajne, pravosudne i ekonomske piramide moći koja je građena tri decenije.
Krenimo od ekonomije. Proteklih godina ova stranka nije ni krila da državnim preduzećima upravlja kao svojim stranačkim plijenom. U njima se na direktorska mjesta postavljaju stranački funkcioneri, a vlastito članstvo zapošljava kao radna snaga. Tako je, primjerice, direktor „Elektroprivrede“, firme čiji je prihod u 2021. iznosio milijardu i 123,47 miliona KM Admir Andelija, istaknuti član SDA. Još drastičniji primjer je „BH Telecom“, čiji je direktor Sedin Kahriman istovremeno i predsjednik Kadrovske komisije SDA.
Mirsad Mujić, generalni direktor „BH Pošte“, također jedne od najvećih firmi u BiH, član je Glavnog odbora SDA i IZBiH. Direktor “Željeznica FBiH” je Enis Džafić, također kadar SDA.
Tu je i direktor “Autocesta FBiH” Elmedin Voloder, kao i direktori još desetine državnih firmi kojima upravljaju kadrovi SDA. Ovoj stranci bi posebno teško pao gubitak kontrole nad Obavještajno-sigurnosnom agencijom (OSA), kojom upravlja kompromitirani Osman Mehmedagić Osmica, intimus bračnog para Izetbegović. Upravo pod Mehmedagićevim vodstvom OSA je u potpunosti stavljena u službu interesa ove stranke, a putem zakulisnih igara ovoj je stranci omogućavala obračun s protivnicima i zaštitu vlastitih nedjela.
Da ne spominjemo još stotine ministarstava, agencija, komisija, direktorskih pozicija, kao i privatnih firmi povezanih s državom, putem kojih se pod direktnom kontrolom drže desetine hiljada firmi.
No silaskom SDA s vlasti, smjenom njenih rukovodećih kadrova, oduzimanjem obavještajne i drugih sigurnosnih službi, kao i depolitizacijom pravosuđa, interesno-koruptivnoj mašineriji koja je građena tri decenije preko noći bi bio ugrožen i sam opstanak. Bez direktorskog mjesta bi ostala i prva supruga u BiH - Sebija Izetbegović.
A veliko je pitanje da li bi SDA to mogla preživjeti, s obzirom na to da tajna njene moći i vlasti leži upravo u toj kompleksnoj mreži međuzavisnih interesa koje održava kontrola resursa od ove stranke. Prebjezi, napuštanje „broda koji tone“, uz gubitak sigurnosti koju im trenutno pruža kontrola države izvjestan je scenarij u slučaju da SDA izgubi vlast. I stoga je potpuno jasno da će tu mogućnost do zadnjeg pokušavati spriječiti.
Nimalo manje bitan mehanizam te zaštite je politička kontrola nad pravosuđem. Rijetki slučajevi protiv funkcionera SDA u pravilu završavaju oslobađajućim presudama. Kako to izgleda u praksi, pokazuje i primjer sudije Branka Perića, koji je prije nekoliko dana oslobodio optužene u predmetu „Mutap i drugi“ za ubistvo Dženana Memića. Sudija Perić oslobodio je i Osmana Mehmedagića Osmicu za zloupotrebu položaja, a Perić je i predsjednik Sudskog vijeća u predmetu „Novalić i druge“. Drugim riječima, SDA je mirna dok u pravosuđu svoje periće ima.
