Objavljivanje odluke suda da će u roku od sedam dana biti izrečena presuda Asimu Sarajliću, nekada moćnom kadru SDA, u prvi plan je ponovo izbacila ime kontroverznog političara.

Kao što je poznato, on je optužen da je lobirao u unutarstranačkim strukturama ko će biti predsjednik nekada najjače bošnjačke stranke.

Politički ciljevi

Treba pustiti neovisno pravosuđe da radi svoj posao, ali se treba javnost zapitati zašto je afera “Asim” mjesecima zabavljala javnost, i to čak putem režimskih medija. Nije teško dokučiti političke ciljeve ove farse.

U njoj su duboko upleteni prsti ljudi koji su Asima godinama grlili kao svog najboljeg prijatelja i pouzdanog kadra. Vrhuški SDA je trebala da se u javnosti prikaže kako je ta stranka žrtva tendencioznih tužilaca.

A, naravno, onima koji su pokrali više od 10 miliona KM samo na neispravnim respiratorima i onima kojima je naređivao “nepoznati” ženski glas, kao i onima koji su krali narodni novac u privatizaciji, falsificirali ljekarske diplome i posljedično ubijali pacijente, afera “Asim” je bila više nego potrebna.

Da li je veća krivica Sarajlića za nešto što ne dolikuje političarima ili je veća onih koji su se bavili užasnim izbornim krađama poput Asima Kambera, koji je osumnjičen i nikada neće biti osuđen?

Preko Asima su se sakrile i ubice privrednih giganata, kao što su bili UNIS, “Feroelektro”, “Energoinevest, “Aida”, “Agrokomerc” i stotine drugih, nekada uspješnih kompanija koje su bile ponos BiH.

Asim Sarajlić je bio neophodan i narkomafiji da skrene pažnju sa Sky aplikacije i višemlijarderskog posla dilanja droge koji je, uz pojedince iz tužilačko-sigurnosnog sektora, prebacivan na političke oponente ili one koji su probali da otkriju taj, sada već jasno dokazani narkobiznis duboke države.

Minorna priča o lobiranju za predsjednika stranačkih funkcija treba stranci koja je potkupila pojedince iz drugih stranaka i došla do famoznih 13 bošnjačkih delegata u Domu naroda Federacije.

To je krivično djelo s teškim posljedicama koje se treba ispitati, a da se ne govori o već spomenutom privatizacijskom kriminalu.

Trgovina utjecajem

Politički posmatrano, Asim je posljednja žrtva u dugogodišnjem kadrovskom frakcijskom sukobu Bakira Izetbegovića i rahmetli Sulejmana Tihića.

Svi Tihićevi ljudi su raznim političko-pravosudnim metodama pometeni, a Sarajlić je ostao posljednji i doživio je istu sudbinu. Nema ga u vrhu SDA, a presudu će mu indirektno medijski napisati oni koji ga svaki dan po kafanama grle.

To su isti ljudi koji politički i ekonomski stranku vode pod devizom – “zagrli protivnika da bi ga lakše udavio”.

Na kraju, jasno je da Sarajlić ima svojih aferima, jednako kao što je jasno da su na njemu profitirali i vlast i nekadašnja opozicija, jer radili su i veće trgovine utjecajem od onoga za što je optužen Sarajlić.