Poziv Bakira Izetbegovića i SDA na proteste pred zgradom Parlamenta Federacije BiH, gdje se danas treba potvrditi Vlada, predvođena Nerminom Nikšićem, koja iza sebe ima potrebnu parlamentarnu većinu, nije tek bezopasna demonstracija opozicionog političkog stava.
Pozivi na linč, ubistva, progon lidera trojke, te otpužbe za navodnu izdaju Bošnjaka, koje prate mobiliziranje pristaša odlazeće vlasti, sugerišu da su i SDA i njihov politički batler Željko Komšić krenuli putem nasilne odbrane svojih pozicija.
U svakoj uređenoj i demokratskoj zemlji takve se aktivnosti svrstavaju u otvoreni pokušaj uličnog državnog puča i beskrupuloznog negiranja izborne volje građana.
Nema potrebe za okolišanjem i eufemizmima. Bakir i Željko svoje pristalice vode u direktnu fizičku konfrontaciju s političkim konkurentima koji su legalno, na osnovu zakona i Ustava, okupili većinu poslanika u Predstavničkom domu koji podržavaju izbor nove Vlade.
Kakva odbrana prava Bošnjaka i slični spinovi stranke i njenog lidera koji su tri decenije pljačkali i nebrojeno puta ponižavali isti taj narod. Ovdje se radi o grčevitoj borbi za očuvanje ličnih pozicija i privilegija, a kad je riječ o Izetbegoviću mlađem, nije daleko od istine procjena da se on, zbog kriminalnih i koruptivnih repova koji ga prate, doslovno bori i za ostanak na slobodi.
