Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe, stara je narodna poslovica. I ona je slika i prilika današnjeg razjarenog Bakira Izetbegovića, lidera SDA, i njegove šačice hordi i egzekutora koji, nakon što su izgubili Vijeće ministara, svjesni da ostaju bez ičega, prijete i narod vode na ulice pod krinkom da su Bošnjaci prevareni.

Ali Bakir i mali broj pristalica ne laju zbog Bošnjaka i njihovih "prava", za koja Bakir tvrdi da su ugrožena, laju zbog svojih novčanika, resursa i budžetskih sredstava. Laju zbog pozicija, laju zbog žala za gubitkom vlasti. Lažu i plaše se zatvora.

Dosta je 30 godina vladavine dinastije!

Dosta je Bakira i Sebije, samoprozvane magistrice, Osmica i Fadila, ljudi iz sudskih klupa zbog kojih smo na dnu ljestvice po svemu u Evropi, a upravljali su našim životima.

Ali vrag je davno odnio šalu. Nakon gubitka vlasti Izetbegovićima i njihovih trabantima ne preostaje ništa drugo – neke čeke robija, neke sudski procesi. Svi grijesi koje su kroz pravosuđe, koje su kontrolirali, guraju pod tepih doći će na naplatu. Vrijeme je. Dosta je bilo.

I kako stoje stvari, Izetbegovićima ne preostaje ništa drugo. Ili da idu, ili da robijaju. Sebija je bez diplome, a za Bakira će se, kako vrijeme ide, utvrditi da je kumovao i držao na lancu strukture koje su pljačkale ovaj narod pod plaštom borbe za državu.

A borio se Bakir, borio se 30 godina za džamahiriju, borio se za fildžan-državu od Baščaršije do Marindvora. Nije se borio za Bošnjake, od kojih je napravio bijedu, niti za njihova prava. Od boraca je napravio sirotinju, od svojih čuvara tajkune.

Narod više nije blećak. Niti Izetbegovići imaju ekskluzivno pravo da tvrde ko su Bošnjaci, a ko pravi muslimani. Bakirovo vrijeme je prošlo. Gubi tlo pod nogama. S gubitkom vlasti izgubit će i stranku.

A kada izgubi stranku, ostat će bez ičega!