Državni zatvor u Vojkovićima najveća je ustanova ovog tipa u Bosni i Hercegovini, a u njemu kazne dugogodišnje robije služe osuđenici Suda BiH. Smješten na 24.000 kvadratnih metara, podijeljen u paviljone, državni zatvor u Vojkovićima utočište je za oko 300 zatvorenika.
Sve se gleda
Ubice, narkodileri, krijumčari, trgovci ljudima, finansijske varalice, i svi oni koji su se ogriješili o zakon, smješteni su u Zavod u Vojkovićima.
Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su jučer ovu ustanovu. Pri prilasku prvoj kapiji automobilom dočekuje nas stroga kontrola.
Sve se prati
Sve se provjerava. Automobil se detaljno kontrolira da nije, kojim slučajem, postavljena neka eksplozivna naprava, ili bilo šta drugo što bi moglo ugroziti sigurnost. Nakon 15-minutnog pregleda ulazimo u krug zatvora.
Visoke zidine, a na njima bodljikava žica. Na svakom uglu kamera. Prati se svaki korak. Dolazimo do prijemne prostorije, na ulaz u samu zgradu zatvora. Šef smjene je jasan:
- Sve izvadite iz džepova, skinite satove, kaiševe, izvolite ključ za ormarić u koji ćete odložiti mobitele. Ništa se ne smije unijeti. Pravila su za sve ista.
Dok se mi, pomalo smušeno, pravdamo da nemamo ništa, on šeretski klima glavom, u smislu „samo vi pričajte“. Čak se i njihove kolege, ukoliko su iz bilo kojeg razloga bili van zgrade, detaljno pregledavaju prilikom izlaska, a isto tako i prilikom ulaska u zgradu. Ništa se ne prepušta slučaju.
Nakon skenera pretresla su nas i službena lica. Kad smo, vrlo detaljno, pregledani, jedan od zatvorskih čuvara nas je odveo do kancelarije direktora zatvora Siniše Perkovića. Penjemo se na drugi sprat. Do tada prolazimo četvero vrata.
- Dobro došli - govori Perković, ali to vam je ono „dobro došli“ otprilike kao kada se silazi u jamu rudnika mrkog uglja pa kad vas rudari pozdrave sa “sretno”.
Nećemo se više viđati
Šta će nam dobrodošlica u zatvor, nećemo se više viđati, sigurno.
Poslije kratkog brifinga, gdje su nam predstavljena pravila ponašanja prilikom obilaska zatvora, krećemo. Prvo što smo posjetili jeste kontrolna soba iz koje se prati svaki hodnik, svaka prostorija, osim onih za koje je zakonom zabranjeno da se snimaju. U svakom trenutku zatvorski čuvari mogu da zumiraju određeni prostor i utvrde da li se nešto sumnjivo događa. Ova soba je “oči i uši” zatvora. Samo jednim klikom sve prostorije se automatski zatvaraju u slučaju bilo kakvih neželjenih dešavanja.
Nakon toga posjetili smo vešeraj. Zatvorenici koji to žele, rade u ovom dijelu i imaju naknadu za to. U tom dijelu se priprema posteljina i za neke hotele u Sarajevu.
Potom obilazimo prostorije za obavljanje molitve – muslimanska, pravoslavna i katolička. Sve je uredno i na visokom nivou čistoće.
Zatvorenici imaju brojne načine kako “ubiti vrijeme”. Tako su se iz želje izrodile brojne sekcije. Postoje drvorezbarska, novinarska, sekcija za umjetnost od papira – origami.
- Ti ljudi prave remek-djela - kaže direktor Perković.
I ne bi ih se postidjeli ni ozbiljni drvorezbari. S takvom preciznošću i stilom se sve kreira, do detalja.
U sobi za novinarsku sekciju tekst na zidu: “Stop kriminalu”, u potpisu jedan od zatvorenika.
- Ima ih dosta, vole da pišu. Imamo i svoje novine - govori nam Perković.
Pitamo ima li problema.
Kao i u svakom zatvoru, većina onih koji su presuđeni i služe kazne smatraju da su tu greškom, da se sistem urotio protiv njih i rijetko koji priznaje da se ogriješio o zakon. Problema ima. Zatvorenici se žale na hranu, na mogućnost telefoniranja i brojne druge olakšice za koje smatraju da su u nekom dijelu dana ili sedmice uskraćeni.
Sve ide na ruke disciplinskoj komisiji. Ono što ovom zatvoru daje visoku ocjenu jeste i kvalitet zdravstvene usluge. U svakom trenutku zatvorenici mogu pozvati čuvara i obavijestiti ljekara da se ne osjećaju dobro. Ne oskudijevaju ni s lijekovima.
- Dnevno zatvorenici popiju 2.000 tableta, prema onim terapijama koje su im propisane - objašnjavaju nam uposlenici.
Na što se još žale zatvorenici?
- Bilo je situacija da se žale jer dobiju previše hljeba, pa kažu: „Što nam donosite toliko hljeba da se debljamo!?“ Ako im ne bismo dali dovoljno hljeba, onda bi se žalili na manjak hrane, i tako je to, to su ljudi, mi njima moramo organizirati život i ne smiju oskudijevati, ali, naravno, sve u skladu s propisima i protokolima - dodaju naši domaćini.
"Gdje su jaja"
Nedavno se dogodilo da je nekoliko dana u zatvoru u Vojkovićima nedostajalo jaja. U tom periodu dok nije bilo jaja, za obroke je forsiran sir. Zatvorenici su se odmah žalili - „gdje su jaja“. Kada su jaja stigla, dotad se sir dobrim dijelom potrošio, onda su pisali i žalili se „šta će nam jaja, ima li sira“.
Uprava ima „problema“ i u smislu da zatvorenici u dnevnim novinama koje redovno čitaju vide da je cijena mandarina u marketima 1,60 KM, a oni u kantini, naprimjer, plaćaju 2 marke.
- Odmah ide pobuna, zašto mi plaćamo toliko, a, evo, u novinama mandarine na akciji - kažu nam iz zatvora.
I na kraju smo imali priliku pojesti jedan zatvorski ručak jer smo u posjeti bili u vrijeme ručka. Sasvim korektan obrok.
Ubica Milenko Lakić se žalio na majonezu
Višestruki ubica i član zločinačke organizacije Zijada Turkovića, Bijeljinac Milenko Lakić se nedavno žalio na majonezu.
Pisao je Upravi da ne dobiva dovoljno majoneze, a studenti u Studentskom domu Bjelave nemaju ni salate kako treba! Lakić se žali da dobije manje majoneze od, recimo, drugih zatvorenika. Isto je i s ajvarom. To, istina, rade drugi. Tvrde da su zakinuti u obrocima.
Teretana i sportska dvorana
Zatvorenicima je omogućeno da treniraju u teretani, a za grupne sportove imaju na raspolaganju izuzetno uređenu sportsku dvoranu. Teretana je opremljena najmodernijim spravama.
Dvorana se svaki dan čisti i nakon svake upotrebe se detaljno prebriše kako bi se održao nivo čistoće, što je glavni cilj.
Prijatelji robijašu organizirali vatromet
Jednom od robijaša u Vojkovićima nedavno je bio rođendan. Njegovi prijatelji su mu na uzvišenju u blizini zatvora u Vojkovićima organizirali vatromet. On to nije mogao vidjeti jer je bio u paviljonu koji je okrenut na drugu stranu. Upravi to nije smetalo jer nije ugrožavalo ničiju sigurnost.
U zatvoru postoji šest samica, od čega su trenutno dvije zauzete zbog lošeg ponašanja. Jedan od zatvorenika polupao je stacionar.
Svi imaju u sobama televizore i prate dnevna dešavanja. No, dnevna štampa im je prioritet. Bez novina ne mogu. Od domaće štampe do one iz regiona.
Odnedavno su „gosti“ u Vojkovićima i Ranko Debevec i Osman Mehmedagić Osmica. Za sada se ponašaju primjereno.