U Potočarima se danas održava konferencija o osnaživanju kroz sjećanje i održavanje međugeneracijske odgovornosti koju organizira Memorijalni centar Srebrenica, a u okviru obilježavanja 11. jula, dana kada je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. 

Ne preispitujući važnost ovog događaja, ne preispitujući njegovu vrijednost i značaj, iskazujući veliko priznanje prema organizatoru i onome što je ili će biti izgovoreno na ovoj konferenciji, možda prvi put se dogodilo nešto otkad se obilježava 11. juli - aplauz! 

Nema aplauza u Srebrenici! Ne postoji taj govornik i ta izjava kojoj se može aplaudirati na mjestu koje je živa rana Bošnjaka. A pogotovo se ne može aplaudirati u nekadašnjoj tvornici akumulatora, gdje su bile smještene hiljade ljudi prije nego će biti odvedeni na klanje! 

Otkud ova novotarija i kako je pokrenuta, nije ni važno. Važno je da se svima koji ulaze u tvornicu skrene pažnja na ponašanje i da im se ukaže da se ovdje šuti. Ako već nešto mora da se kaže, neka to bude tiho, dostojanstveno i skrušeno.

U nadi da organizator ovaj osvrt neće uzeti za zlo, nego naprotiv, kao dobronamjernu kritiku, ovih dana svi moramo pokazati dostojanstvo u svakom koraku, svakoj izgovorenoj riječi, svakoj napisanoj rečenici.

Mora tako zbog onih koji su položili kosti i dali svoje živote.