Jednu od žrtava splitskog fratra pedofila poznajem cijeli život. Skoro smo vršnjaci, samo je malo mlađi od mene. I dok sam ja prolazio prve mladenačke ljubavi, on je zlostavljan iza samostanskih zidova splitskog Sv. Frane. Dvadeset i pet godina kasnije saznao sam što mu se događalo. Šutio je 25 godina. Ni danas ne želi da se zna da ga je splitski fratar pedofil zlostavljao.

Silovao ga od 13. do 18. godine

Zlostavljanje je počelo kada ga je fratar pozvao da svira u crkvenom bendu. Nekoliko čašica alkohola bilo je dovoljno da se 13-godišnjak ne može braniti.

Fratrova sobica bila je mjesto prvog prisiljavanja na oralni seks. Prvog od nebrojenih. Zlostavljanje je trajalo pet godina, do žrtvine punoljetnosti i odlaska iz Splita.

Pet godina silovanja, pet godina prislanjanja uz stolove dok fratar ne istrese svoje sjeme, pet godina višesatnog povraćanja nakon što bi se fratar zadovoljio na brodu.

- Dok sam povraćao, činilo mi se da svi znaju. Bilo me sram. Nisam želio da neko zna. Nikome nisam mogao reći - kaže.

Iz kraja u kojem su fratri mali bogovi

Njegova porodica dolazi iz kraja u kojem fratri imaju poseban ugled. Moglo bi se reći da su zapravo paralelna vlast. U mnogo čemu njihova je posljednja, od politike do pučkih svečanosti.

Njih se pita za savjet, a kada ih se ne pita - naređuju. Zbog toga mu je bilo još teže ispričati ono što mu se dogodilo.

S godinama je zlostavljanje preraslo u neku vrstu odnosa. Žrtva je bila upletena u klupko iz kojeg se više nije mogla ispetljati.

Fratar je bio i zlostavljač i zaštitnik. Neko na koga se mogao osloniti u potrebi, u vremenu kada se porodica raspadala. Fratar je bio tu. A svoje prisustvo i povremenu pomoć je naplaćivao zadovoljstvom koje mu je pružalo mlado muško tijelo. I šutnjom žrtve.

- Činilo mi se da bi moja porodica prije povjerovala njemu nego meni - kaže danas, kada više nema gotovo nikoga od porodice.

Sedam godina nisu napravili ništa

Prvi put je zlostavljanje spomenuo prije nekoliko godina u posebno teškom dijelu života. Psihičke probleme je liječio marihuanom. Ulovljen je s većom količinom, osuđen, ostao bez posla. Tada je prvi put nekome u porodici rekao što mu se događalo. Fratra nisu prijavili.

Umjesto toga i u tom vremenu je fratar davao novac. Nije plaćao šutnju. Pomagao je svom ljubimcu. Baš nekako u to vrijeme u crkvi se, kako je objavila Slobodna Dalmacija, prvi put počelo sumnjati u fratra pedofila. Sedam godina nisu napravili ništa.

Ne želim da umre zbog mene

Ni danas žrtva ne želi da se zna da je baš njega fratar pedofil zlostavljao. Insistira na anonimnosti. Kao da je biti zlostavljan sramota, veća sramota nego biti svećenik koji siluje dječake.

- Jutros sam bio u crkvi svetog Frane, na jutarnjoj misi. Nešto me vuklo tamo. Ženi koja je otvorila crkvu rekao sam da imam poruku za tog fratra. Pitala je kakvu. Rekao sam joj da mu kaže da sam mu sve oprostio. Star je, ima problema sa srcem. Ne želim da umre zbog mene. Kao hipnotizirana mu je otišla prenijeti poruku - rekao nam je.

Žrtvu zlostavljanja poznajem cijeli život. Ne razumijem ni šutnju, ni oprost. No razumijem stigmu, sram i strah. Strah pogotovo. Fratrovo zlostavljanje je otišlo u zastaru, a Crkva je moćna i može biti osvetoljubiva prema onima koji pokažu da nije bezgrešna nego da zna biti itekako zla.

Žrtva se i danas boji.