I preko 300 Bosanaca i Hercegovaca skupilo se i u “daowntownu” u Feniksu, u Arizoni, 11, jula, kako bi na manifestaciji “Šetnja da bi se sjećali” (“Walk to Remember”) odali počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Novinar Državnog univerziteta u Arizoni (Arizona State University) Lauren Potter, ovu je komemoraciju nazvao “historija u dešavanju” (“History in the making”). Ispred brojne bh.zajednice u Arizoni, komemoraciju su organizovali

Amela Gračanin i Dijana Mujkić. Među organizatorima su bili i dr. Esad Boškailo, dr. Naim Logić, Adna Hurem, Suad Mahmuljin i ostali iz bh. zajednice u Feniksu.

Rađanje iz pepela

Jedan od govornika, Amerikanac, Dawn Noggle, pokrenuo je prisutne svojim emotivnim izlaganjem.

“Simbolično je to što se nalazite u Feniksu, što je ime za mitološku pticu koja se ponovo radja iz pepela. To je ono što Bosanci predstavljaju.  Vi se izdižete iz te prašine u kojoj su vaši životi uništeni. Uspjeli ste da normalizirate vase živote, raširili ste svoja krila i sada cvjetate,” rekao je dr. Noggle.

Na komemoraciji su pročitani djelovi recitala “Sjećanje,” “Zapis o Zemlji,” te molitvu “Majke Srebrenice” (The Mothers of Srebrenica Prayer) na engleskom jeziku.

Bh. zajednica prema lokalnim izvorima, sakupila je i 10,000 konvertibilnih maraca, namjenjenih žrtvama koje još imaju potrebu za tu vrstu materijalne pomoći u Srebrenici.

Boškailo: Prošlost se ne smije zaboraviti, ali se u njoj ne smije živjeti

Obraćajući se prisutnima na komemoraciji u Feniksu dr. Esad Boškailo, predsjednik Američko-Bosanskohercegovačke Akademije nauka i umjetnosti rekao je kako je teško  objasniti šta su  gradjani Bosne i Hercegovine proživjeli tokom agresije ranih 90-tih godina prošlog stoljeća.

Po struci liječnik, specijalista pshijatrije, Boškailo, koji je inače autor u Americi veoma dobro primljene knjige “Wounded I am more Awake” (“Ranjen – više sam budan”) u kojoj je opisao svoje stradanje u logorima u Hercegovini, u minulom ratu u BiH, podsjetio je kako je upravo Viktor Frankel (Victor), takodjer psihijatar, jedan od onih Jevreja koji su preživjeli Aušvic u svojoj knjizi “Man search for meaning” (“Čovjek koji traži smisao”), rekao:

“Ne volimo pričati o onome što smo preživjeli. Ne  moramo objašnajvati onima sto su prošli kroz traume, oni to znaju. A svi oni koji to nisu prošli neće nikad razumjeti kako smo se osjećali tada i kako se osjećamo sada”

Kako pobjediti traumu

Boškailo je u svom obraćanju još rekao da genocid u Srebrenici nije priča samo o Bosni, već da je “Srebrenica univerzalna priča o nepravdi”. 

Rezolucijama Vijeća sigurnost br.819 ii br.836, u proljeće 1993, UN je proglasio Srebrenicu zaštićenom zonom (UN Safe Haven), ali prema priznanjima samih djelatnika Svjetske organizacije, kao i po onome što je historija zabilježila – Ujedinjeni narodi su se sasvim obrukali na tom povjerenom zadatku.

Narod je imao neograničeno povjerenje u Ujedinjene Narode i medjunarodnu zajednicu, ali to se pokazalo pogrešnim. Kad je Ratko Mladic napao Srebrenicu 6. jula 1995, Holandski bataljon je u više navrata zahtijevao pomoć NATO avijacije, ali ona nikad nije odobrena. Pokolj je trajao svega nekoliko dana od 11. jula 1995, pri čemu je pobijeno preko 8 000 hiljada mušakaraca i dječaka, ali i starijih osoba dok je više desetina žena silovano.

Primjeniti naučene lekcije

Dr. Boškailo je rekao da su Ujedinjeni narodi pali na ispitu pravde i humanizma. Neusvajanje rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, zbog ruskog veta, u cilju suočenja sa prošlošću i okretanja ka budućnosti, ipak nije razočaravajuće, jer dolazi od onih istih koji su morali spriječiti genocid u Srebrenici.

Međunarodni sudovi u Hagu (Haški tribunal i Medjunarodni sud pravde) odavno su presudili da je u Srebrenici počinjen genocid, dok su i Evropski parlamenti i  Američki Kongres taj najstrašniji zločin u Evropi nakon Drugog Svjetskog rata takodjer nazvali genocidom.

Govoreći upravo o tome, dr. Boškailo je naglasio kako svi mi -moramo učiti iz prošlosti, ali ne smijemo zivjeti  u njoj.

“Moramo bježati od mržnje, ali ne smijemo bježati od prošlosti, jer se moramo  sjećati da bi pamtili i upozoravali - da se nikad i nikome ne ponovi Srebrenica.”

On je kazao da žrtve nastavljaju živjeti sa svojim bolom, “a zločinci nastavljaju da žive u mržnji i strahu”.

Bosanci i Hercegovci znaju da su prezivjeli genocid, znaju za svoju bol i traume koje nikada nece zaboraviti, ali vrijeme je da se oslobode uloge zrtve I da se okrenu buducnosti zbog sebe, svoje dijece i cijelog drustva i time pokazu da su pobjednici I da ih nikad niko nece uništiti.

“Normalno je da ocekujemo pravdu i kaznu za zlocince kako bi napokon BiH krenula u procese koji vode prosperitetu I boljem zivotu.”

Poruka medijima

No, dr. Boškailo je i izrazio uvjerenje, da će Bošnjaci kroz medije i javne nastupe biti pažljiviji, birajući riječi kad govore o komšijama. Mi želimo da sačuvamo Bosnu onakvu kakva je bila vijekovima, multietnmičku, posebnu i lijepu – zemlju u kojoj je oduvijek bilo mjesta za svakoga.

“Nije odgovorno da se u našim medijima ponekad govori da su Srbi geocidni narod a istovremeno tražimo od Srba da žive sa nama. Moramo jasno reči da nijedan narod nije genocidan“, poručio je Boškailo.

U isto vrijeme, on je rekao, kako je  i “krajnje vrijeme reći, da prijašnje vlasti u Srbiji i u manjem bh.entitetu RS, koje su odgovorne za genocid u Srebrenici i cijeloj BiH, uistinu bile genocidne.”

Boškailo je dodao, da je Milošević umro u Hagu, Karadžić i Mladić godinama su u zatvoru zbog toga čekajući presude Haškog tribunala. Sa žaljenjem je konstatovao kako sadašnja vlast u Banja Luci i Beogradu “negira genocid i, time nastavljaju zločin”.

Do sada je u Hagu samo za Srebrenicu osudjeno 37 ratnih zločinaca i svi su skupa dobili ukupno preko 630 godina robije.

Na pomirenju se mora raditi

Ujedno, američki i bh. novinari pitali dr. Boškaila, kako on vidi  mogućnost pomirenja poslije ovih strašnih zločina, ali i kakvu ulogu ima ruski veto na Rezoluciju u UN-u na budućnoist u BiH.

 “Ponekad se čini, kao da vlast u Srbiji još drži srpski narod kao taoce svoje okrutne politike. Na narodu Srbije stoji breme zločina i genocida koje im je njihova vlast stavila na ledja. Nekad (nam) izgleda skoro nemoguće da srpski narod skine to breme sa sebe, jer kako se čini, to im upravo, ta njihova vlast veoma dugo ne dozvoljava. Ta  vlast se boji priznanja genocida, jer  bi takvim priznanjem potpisali i svoj kraj. Nadati se  da će narod Srbiji to prepoznati i sebi olakšati budućnost”, odgovorio je dr. Esad Boškailo.