Već 22. školsku godinu zaredom bosanskohercegovačka dopunska škola iz Birminghama obavlja svoju plemenitu misiju dopunskog obrazovanja naše djece u ovom gradu i njihovo vezivanje za domovinu Bosnu i Hercegovinu od malih nogu. U septembru u školske klupe u prostorijama Bosanske kuće sjela su 32 učenika, od toga pet prvačića, raspoređena u tri starosne grupe.
Najmlađu grupu i ove godine podučava učitelj Emir Bolić, za srednju grupu zadužena je učiteljica Dževdana Gološ, dok brigu o učenicima 7.-8. razreda vodi učiteljica sa najdužim stažom u školi Azra Bašić. Po ustaljenoj praksi škola radi po planu i programu za dopunsko obrazovanje djece u dijaspori koje je prije desetak godina donijelo nadležno ministarstvo, ali sa već “uhodanim” problemom, nedostatkom udžbenika za djecu od 5.-8. razreda. Naime, prilikom izrade plana i programa nadležne bh. vlasti su fino napisale taj program, potom odštampale knjige za djecu od 1.-4. razreda i obećale da će to isto uraditi za djecu od 5.-8. razreda.
Što se tiče bh. vlasti i njenog obećanja, i ovdje je bilo po onoj narodnoj “obećanje ludom radovanje”. Kako rad bez knjiga izgleda u praksi najbolje potvrđuju riječi učiteljice Azre Bašić: “Nedavno na roditeljskom sastanku roditelji su postavili pitanje da li imamo plan po kojem škola radi i kakve knjige koristimo. Jednostavno sam im odgovorila da imamo plan i program, knjige nemamo i korisitimo šta smatramo prikladnim da bi koliko toliko pratili taj plan i program.
Nažalost, učitelji su prepušteni sami sebi i svom iskustvu u radu. Naravno da bi nama učiteljima bilo mnogo lakše da imamo knjige koje će pratiti zadati program, ovako zbog evidentnog nerada vlasti u BiH po ovom pitanju mi učitelji se često nalazimo u veoma nezahvalnoj i nezavidnoj situaciji. Koristim ovu priliku da apelujem na nadležne da konačno rijese ovaj problem jer umjesto što su doštampali knjige koje imamo (nedavno su doštampane knjige za djecu od 1.-4. razreda), bolje bi bilo da su novac za to štampanje usmjerili u izradu knjiga koje su nam potrebne.” Dobri poznavaoci prilika u ovaj oblasti sumnjaju da će u skoroj budućnosti ovaj gordijev čvor biti presječen jer vlast u domovini nema sluha za svoju dijasporu i potrebe učenika i učitelja.
Osim prikladnih knjiga naši prosvjetni radnici, koji uglavnom volonterski rade u bh. dopunskim školama u dijaspori, tražili su i rješavanje nekih njihovih statusnih pitanja, potom permanentno finansiranje tih škola jer zakon o školstvu Bosne i Hercegovine u svom članu 34. predviđa da država finansira rad bh. dopunskih škola u inozemstvu. Pa onda se logično nameće pitanje kako bh. dopunske škole u dijaspori uopće egzistiraju, a odgovor je da one opstaju prije svega zahvaljujući bh. udruženjima, njihovim rukovodstvima, volonterima , učiteljama i roditeljima koji svojim radom i donacijama omogućavaju kvalitetno dopunsko obrazovanje bh djece.
Ove škole za sada nemaju izbora, one će i bez pomoći matice i dalje opstajati jer oni koji stoje iza njih, za razliku od bh. političara, itekako znaju ocijeniti važnost ovih škola koje su prije svega bedem njegovanja tradicije i kulture Bosne i Hercegovine u dijaspori.
Ista je situacija i sa našom bh. dopunskom školom u Birminghamu koja opstaje već treću deceniju zahvaljujući prije svega bosanskohercegovačkoj asocijaciji koja zajedno sa roditeljima finansira rad škole. Naravno, tu su i vrijedni učitelji Azra Bašić, Dževdana Gološ i Emir Bolić te vjeroučitelj Mersed Krnjić, potom koordinator Endisa Ahtagić i koreograf Fahira Hasedžić. Nastava se po ustaljenoj praksi odvija svake subote u tri starosne grupe, a nakon redovnih časova kao vannastavna aktivnost u sklopu škole odvija se vjeronauka i folklor.
