Nezaposlenost, ogromna inflacija, ali i slutnja da slijedi užasan period raspada Jugoslavije, koja se nekoliko godina poslije pokazala tačnom, Visočanina Esada Traku 1984. godine odveli su u Njemačku.
Kao i mnogi prije i poslije njega otišao je trbuhom za kruhom, a danas je vlasnik malog gastronomskog carstva u Dortmundu, prepoznatljivog u Sjevernoj Rajni – Vestfaliji.
- U početku, naravno, nije bilo jednostavno. To su bila baš teška vremena, ne poznaješ jezik, dolaziš iz socijalizma koji se već raspadao u jednu potpuno drugačije uređenu zemlju, ali nisam se predao već sam se prihvatio bilo kakvog posla koji se u tom momentu nudio – kaže Esad. Hotelima i restoranima uvijek su potrebni radnici, pa je i on počeo u kuhinji, a kada je savladao jezik izučio je i zanat konobara. A onda je, 1993. godine, odlučio pokušati samostalno tražiti put ka srcima i stomacima gurmana po kojima je ova zemlja poznata. Otvorio je Historijski restoran „Alt – Syburg“, a prije pola godine kupio i hotel „Blumenhein“ u gradu poznatom po nazivu „zelena metropola“, jer blizu polovine njegove teritorije čine voda, šume, poljoprivredne parcele i veliki parkovi. Oba objekta imaju kapacitet od po 140 mjesta, te po 13 hotelskih soba, a Esad trenutno upošljava 24 radnika iz BiH, ali i iz Hrvatske, Poljske, Tajlanda, Njemačke, Makedonije, Šri Lanke. Njegov moto, po kojem je postao prepznatljiv u ovom dijelu Njemačke je „Užitak na jelovniku“. – Nije lako, jer svijest o bitnosti ishrane kod ljudi je veoma porasla. Zdrava hrana sa bio - kvalitetom je veoma tražena roba, a čovjek se mora prilagoditi tržištu. Sve je veće i interesovanje za zdravim napitcima, dobrim vinima, zdravom vodom, prirodnim sokovima, tradicija dobrog piva u Njemačkoj se i danas cijeni, dok se gazirana pića izbjegavaju – kaže Esad. U ponudi njegovih kuhinja su razne vrste ribe, morski plodovi, odresci, tradicionalna evropska jela, a u posljednje vrijeme i jela iz Azije.
Esad ispred Dubai Hotel el Arab na pauzi kursa za kuhare
Esad je u braku sa Snježanom iz Travnika. Imaju dvoje djece, Benjamina koji studira ekonomiju i četverogodišnjeg Nevio – Maka. Snježana brine o porodici, a Esad o poslu.
- Vremena su se promijenila, gastronomija je postala jedno malo savršenstvo, pa se u današnjim kuhinjama morate stalno usavršavati kako biste bili na nivou. Otprilike svakih šest mjeseci ja posjećujem kurseve gdje se upoznajem sa novim začinima, novom tehnologijom i kuhinjskim mašinama, te hemijskim sastavom jela i začina. Na primjer, "Vegeta“ je odavno izbačena iz moje kuhinje zbog glutaminata i drugih sastojaka, pa mogu da garantujem da kuham isključivo prirodnu i zdravu hranu. Bilo bi perfektno kada bi postojala mogućnost za uvoz naših proizvoda iz BiH, ali to je momentalno nemoguće – kaže Trako. Zajedno sa ostalim Bosancima, kojih u Dortmundu ima mnogo, prati situaciju u domovini, ali nije sretan zbog toga što je svjetlo na kraju tunela još daleko.
- Poznajem mnogo uspješnih Bosanaca u okolini Dortmunda, to su vrijedni i pošteni ljudi koji su shvatili ovaj sistem raspodjele vrijednosti i ulaganja i svi mi razmišljamo o povratku u BiH i potajno se nadamo da će doći to vrijeme. Korupcija, strah od kriminala, neuređenost države velike su prepreke, tako da svaki razgovor o tome završi sa "neka nas još ovdje" – ističe Esad Trako.
