Policajac Džemal Bijedić prije godinu, kada je krenuo u noćnu intervenciju, nije ni slutio da će njegova „skromna“ pomoć jednoj sirijskoj porodici u Sent Luisu pokrenuti pravu lavinu humanosti, da će biti na čelu pokreta koji danas pomaže ne samo sirijskim izbjeglicama nego i ratnim veteranima, beskućnicima, samohranim majkama... u američkoj saveznoj državi Misuri.
Bolesni blizanci
Ono što je tada krenulo kao humani gest Bosanca koji je prije dvije decenije i sam osjetio izbjegličku gorčinu, u međuvremenu je preraslo u humanitarnu organizaciju „House of Goods – Baitulmal“, pravi mravinjak vrijednih i humanih ljudi koji nakon radnog vremena i vikendima, nekada i do ranih jutarnjih sati, neumorno volontiraju kako bi drugima pomogli u ostvarenju američkog sna.
- Sve je počelo u julu 2015., kada mi je nakon patrole jedan Bosanac rekao da su se u njegov komšiluk doselile sirijske izbjeglice koje trebaju pomoć. Otišao sam i zatekao šestočlanu familiju, s dvogodišnjim blizancima koji su bili bolesni, imali su problema sa srcem. Kada sam ušao u stan, vidio sam da imaju samo krevete, da im svašta treba, od hrane do pelena. Apel sam objavio na Facebooku, a nije trebalo dugo da naši Bosanci počinju donositi pomoć u toj količini da uskoro nismo imali prostora za skladištenje – priča Bijedić, čelnik organizacije.
Pomažu mnogim kategorijama stanovništva
Naši građani u Sent Luisu pomoć su potom odnosili u lokalne bosanke džamije - Islamic Community Center, kod imama Mohameda Hasića i St. Louis Islamic Center NUR kod imama Eldara Malkića i Eldina Suše. Džemal je u međuvremenu počeo otkrivati sve više sirijskih izbjeglica kojima je potrebna pomoć, a niko ih nije bolje razumio od onih koji su bili u istoj situaciji – Bosanaca. Pri tome, kako kaže Bijedić, ni situacija u Americi nije onakva kakva je bila kada su oni dolazili u obećanu zemlju te se izbjeglice sada ne mogu nadati većoj pomoći države. Stoga su njihove oči više uprte u dobre ljude poput Džemala.
- Poslije posla otišao bih u Islamic Community Center i pakovao stvari, nekad bih ostajao do tri ujutro. Kada su ljudi vidjeli šta radim, počeli su i oni dolaziti, pogotovo omladina, bosanska, američka, počeli su se pridruživati Palestinci, studenti iz Brazila, Južne Koreje... – priča nam Džemal, objašnjavajući da su u međuvremenu uvidjeli da je pomoć potrebna ne samo Sirijcima nego i Amerikancima te su i njima počeli davati nadu u bolje sutra.
Pažnja medija
Danas, uprkos umoru, neprospavanim noćima, vikendima koji nisu proveli sa svojim porodicama... volonteri su ponosni na brojku od oko 3.000 porodica kojima su pomogli.
Iza volontera brojne neprespavane noći
S obzirom na to da iza njihove organizacije ne stoje ogromni budžeti ili bogataši koji im pomažu, već „obični“ ljudi koji odvajaju od svojih usta kako bi pomogli komšijama, njihov uspjeh još je veći. Pogotovo su sretni zbog činjenice da se bosanski inat i merhamet primio i na američko tlo, s obzirom na to da je bilo i skeptika koji su zbog nedostatka novca predviđali brzi krah ove humane misije.
To su prepoznali i mnogi američki mediji, pa nije rijedak slučaj da Džemal i njegove kolege gostuju u programima TV kuća, da njihova dobra djela završe na novinskim naslovnicama...
Volonteri Lisa Grozadanić, njen muž Armin i Džemal u jednim od američkih novina
Dolaze i u BiH
Džemal, kojem su i prije ovoga svi mogli pokucati na vrata znajući da će se odazvati akcijama za dobrobit zajednice, ne staje s projektima. Kako kaže, u budućnosti planiraju otvoriti podružnicu organizacije i u BiH, kako bi pomagali i unesrećenima u matičnoj državi. Također, u Sent Luisu namjeravaju osnovati bosanski omladinski klub, gdje će mlade, pogotovo one rođene od 1992. do 1998., učiti bosanskoj historiji i kulturi.
