Kada je Senaid Salkičević iz njemačkog grada Darmstadta koji je u ratu ostao bez jedne noge, a što ga nije obeshrabrilo, te voljom i upornošću i njegovim "bosanskim inatom“ postao prvak u K1 – Thai kik boksu, prije par mjeseci dao intervju za Avaz.ba obećao da će pomoći nekom iz BiH ko nema nogu, da dobije protezu, nije se ni nadao da će imati bezbroj apela za pomoć.

Onih kojima je trebao pomoći bilo je mnogo, ali samo jedna osoba je dolazila u obzir da dobije originalnu protezu.

"Nakon tog mog intervjua za Dnevni avaz imao sam mnoštvo poziva iz BiH, prije svega od elektronskih i printanih medija, pa onda od ljudi koji trebaju zaista pomoć, od takozvanih amputiraca. Svi su polagali nadu u mene, ali svima njima sam dao isti odgovor, da za sada u obzir dolazi samo jedna osoba, ali ni da ovo neće biti prvi i posljednji put. Ovo je tek početak ove akcije, a kako sam dosao baš do Alena, pa jednostavno što sam gledao kome je pomoć najpotrebnija. Alen je mlad čovjek oženjen i otac dvoje maloljetne djece. Kada sam shvatio da on tu djecu treba da izvede na pravi put, da i školuje, da im bude otac koji će im biti uzor u životu, on je bio prvi na toj prioritetnoj listi. Siguran sam da ću zahvaljujući Sanitetskoj kući "Klein" iz grada Dieburga i ortopednom tehničaru Martinu Brehmu i naredne godine opet nekome pomoći da dođe do proteze".

A, taj sretnik je Alen Hajdarević iz Tuzle koji je star 35 godine, a kada je imao 30 godina u sobraćajnoj nesreći koju je doživio na motoru ostao je bez lijeve noge.

"Kada sam shvatio što mi se desilo bio sam u totalnom šoku, moj svijet se srušio. Kada sam se malo pribrao počeo sam da učim da hodam i stojim kao da sam tek beba. Na svu sreću imao sam podršku žene, djece i svih članova moje porodice. Prije toga sam radio, vodio normalan život, ali kada sam malo dosao do sebe i psihički i fizički vlasnik firme u kojoj sam radio primio me je ponovno na posao kao amputirca, kao invalida i to mu nikada ne mogu zaboraviti", ispričao nam je Alen Hajdarević kada smo ga sreli u Frankfurtu.

S obzirom da je u momentu od zdravog mladog čovjeka postao invalid pitali smo Alena kako se država, odnosno protetičke ustanove odnose prema takvim osobama.

"Ma, vjerujte mi nikako. Imamo neke protetike i sanitetske kuće koje ne znaju da rade svoj posao, to jest ne znaju da naprave odgovarajuću protezu. Nemaju osoblje koje je kompetentno za rad sa invalidima. Normalno je da nijedna protetika ne može zamjeniti zdravu nogu sto posto, ali imam osjećaj da nisu posvećeni poslu kojim se bave“.

Na pitanje kako je došao do Senaida, Alen odgovara:

Edin Čaušević, Alen Hajdarević i Senaid Salkičević

"Zahvaljujući portalu Dnevnog avaza i tekstu koji je objavljen o Senaidu, a onda sam ga kontaktirao putem društvene mreže. Vjerujte da nisam računao na bilo šta. Shvatio sam da nisam sam. Ali kada mi je javio da sam ja taj kojem želi pomoći, mislio sam da sam dobio na lotu. U BiH sam bezbroj puta izigran, prevaren, omalovažavan od raznih institucija, slali su me kao socijalni slucaj u Narodnu kuhinju, a da sam tamo otišao dodirnuo bi samo dno zivota.

U jednom momentu sam pomislio i Senaid je iz BiH, mozda će me i on iznjeveriti, ali kako su se stvari odvijale shvatio sam da sam naisao na pravog čovjeka, humanistu, mog dobročinitelja. On nije pomogao samo meni, on je pomogao mojoj porodici, mojoj djeci. On je doveo mene do mog životnog cilja, a to je da ponovno kada se vratim sa ovom protezom, mogu moje dvoje djece uzeti za ruke i prošetati mojom čarsijom. Protezu koju sam dobio u Bosni nosio sam vrlo kratko, a za to vrijeme napravila mi je takve rane koje i danas imam, mada je ne nosim već dvije godine. Ovo što je on uradio za mene ne može se ničim platiti, bit će mu zahvalni i djeca moje djece. Od raznih institucija bio sam jako razočaran, misli su da mogu sa mnom da rade što hoce, ali rekao sam ima ako nemam nogu imam glavu. A, Senaid je moj prijatelj do kraja života. Ja se iz Frankfurta u Tuzlu vraćam kao jedna sasvim nova osoba, vraćam se kao čovjek sa povraćenim ljudskim dostojanstvom”.

Pitali smo Senaida sta ga je nagnalo na to da pomogne ljudima iz BiH,a posebno invalidima.

"Ja sebe nikada nisam smatrao invalidom i uvijek sam želio da vodim jedan sasvim normalan i zdrav život, u čemu sam i uspio. Meni se mnogo puta u životu desila dobrota i mnogo puta mi je pružena ruka spasa i ja želim samo da vratim jedan dio toga nekome kome je ta pomoć potrebna”.

Senaid Salkičević nam je još rekao da su pojedinci poput Edina Čauševića, Rusmira Čatića, Suada Bešića i jos nekih pomogli dolazak Alena Hajdarevića iz Tuzle te preuzeli troskove njegovog boravka u Njemačkoj. Alen nam je jos rekao da su profesionalci u Njemačkoj od prvog puta kada su uzeli mjere napravili protezu koja mu odgovara stoposto, imao je osjećaj kao da lebdi, a tim je uspjeh veći,jer kada se mjeri noga iz kuka Alen ima samo 13 centimetara noge.