Jedan od rijetkih bh. klubova koji još aktivno radi i djeluje u Njemačkoj je klub „Ljiljani“ iz grada Mannheima. Bio je to dobar da ih posjetimo, a prvi naš sagovornik je Kemal Hodžić koji je već dva puta hadžija, rodom iz Klokotnice kod Doboja.

U Njemačkoj je dočekao penziju, a prostorije u kojima se nalazi klub od samog početka su njegovo vlasništvo. U Njemačkoj se bavio enterijerom i imao vlastitu firmu. Vlasnik je nekoliko zgrada i veoma je angažiran oko pomoći našim ljudima, kako prije, tako i danas.

-Bosanskohercegovački klub „Ljiljani“ je registriran u Mannheimu, sada već davne 1993.godine. Samim tim danas se vodi kao jedan od najstarih bh. klubova u Njemačkoj, i kao jedan od rijetkih koji je najviše pomagao, a i danas pomaže BiH. Prvi predsjednik kluba bio je Muhamed Lević, drugi Šefko Čaušević, treći Hajro Mahmutović. Nakon njih je došao Ramiz Kaloševca, pa Abdulah Čorbić i evo punih devet godina ovaj klub vodi Eniz Mrkalj zajedno sa njegovom suprugom Fatimom i njihovom djecu. Oni su do sada najuspješniji u vođenju kluba. Još jednom želim da napomenem da je ovaj klub najstariji u Njemačkoj, do tada je to bio bh. klub u Frankfurtu, ali je do 1993. godine bio pod imenom Jugoslovenski klub, pa su početkom rata preimenovani u klub BiH, a danas više ne postoji. Dakle, mi smo prvi od samog starta bili vođeni kao prvi bh. klub u Njemačkoj. Opstajemo evo do danas. Tokom ratnih dešavanja u BiH naš klub je odradio veoma veliki dio posla i preko našeg kluba je otišlo dosta pomoći jer smo nekako bili centralna stanica za cijelu Njemačku. Imali smo odličnu saradnju i sa džamijom, a danas su neka druga vremena, pa je ova današnja omladina nekako prepametna, pa nedaju ništa da im se kaže ili predloži – ispričao nam je Kemal.

Na pitanje da uporedi njegovu generaciju koja je živjela i radila u Njemačkoj sa ovom današnjom, Kemal odgovora:

-To se ne može porediti. Mi smo tada dolazili da bi radili, zaradili i gradili u BiH, ali isto tako jednog dana se i vratili nazad. Današnja generacija ne razmišlja o povratku, prihvatili su njemačko društvo. Oni, kako vidim i čujem, čak i razmišljaju na njemački način, međusobno komuniciraju na njemačkom, jednostavno ne razmišaljaju više o BiH. Naravno, da odu dole na odmor, ali i to se polako svodi na nekoliko dana. Mada sam u penziji i dalje ima firmu u BiH i svako malo sam u mom rodnom kraju, jednostavno mi nedostaje.

Od kada su na čelu kluba Eniz i Fatima Mrkalj su dosta uradili za BiH.

-Ovaj klub se i dalje trudi da uđe u sve segmente života jednog Bosanca i Hercegovca bez obzira na vjeru i naciju, a koji dolazi u naš klub. Tu mislim na vjersku, kulturnu, muzičku osnovu. Svi koji nam se obrate na jedan pošten, korektan i ljudski način, mi smo za njih tu. Dokle ćemo tako ne znamo jer Zapad mnoge okreće na neku drugu stranu, a po onoj narodnoj, bitno da je meni dobro, za druge nije važno. Gubi nam se onaj naš poznati bosanski merhamet, da smo zajedno jer samo tako možemo biti jači – priča nam Fatima koja u nastavku razgovora priča o planovima i izazovima koji se nalaze pred njima.

Ne samo u njihovom klubu, već i u drugim bh. klubovima širom Njemačke, sve je manje članova.

-Naš narod se gubi, nove generacije više nemaju interesa, a mnogi nisu svjesni šta time gube. Jer svakim novim gašenjem jednog kluba, gasi se i očuvanje tradicije naše države u dijaspori. Ako se mi sami ne očuvamo u ovim bh. udruženjima naša djeca i njihova djeca kasnije neće znati ni ko su ni odakle su. Nas finansiraju naši članovi i naši ljudi koji imaju svoje firme i kojima smo jako, jako zahvalni na podršci – priča Fatima.

Od džamije vas dijeli samo jedan zid. Kakva je saradnja kluba i džamije?

-Tog zida kao i da nema. Imamo odličnu saradnju i uvijek jedni drugima priskačemo u pomoć bez obzira o čemu se radi.

A, saradnja sa gradom Manhajmom?

-Jako dobra. Svake godine organiziramo ručak za ljude koji nemaju krov nad glavom, koji žive na ulicama grada. U početku su mnogi bili skeptični zbog te akcije, a sada nam se desi da bude više od 300 ljudi koji nemaju životnih primanja, koji nemaju stana, da dođu na taj naš ručak u klub. I sve su to Nijemci. Slobodno se može reći, da tada Bosanci hrane Nijemce, sve to poprate njemački mediji. Sve to finasiraju naši sponzori, a prvi pokrovitelj tog ručka bio je upravo Kemal Hodžić. Taj naš prvi ručak džamijski odbor nije htjeo podržati,a kasnije kada su vidjeli na kakav je pozitivni odjek naišlo kod grada onda su oni već slijedeće godine podržali. Taj ručak je uvijek pred Božić, a tako će biti i ove godine. Ove godine planiramo da im zapakujemo i paketiće da im poklonimo na kraju ručka.

Mnogi negiraju vaš rad i pričaju kako je ovo privatan klub?

-Priča je uvijek bilo i bit će. Ljudi koji su zlobni na tuđe uspjehe uvijek će biti i oni će pričati. Svi podaci stoje i postoje u aktima suda Manhajma, pa svi oni koji tako pričaju mogu da provjere. Nama je bitno da klub nema minusa, da radimo pozitivno, da pomažemo BiH, a samo kada su poplave bile pomogli smo izgradnju dvije kuće u BiH. Dakle zahvaljući svima onima koji vjeruju u naš i u rad ovog kluba dosta toga možemo da postignemo i postižemo. Često organiziramo humanitarne akcije i prikupljanje novčanih sredstava za ljude kojima je pomoć potrebna u BiH. Naša djela govore umjesto nas i ujedno daju odgovore na sve one koji nas ne vole. Ovdje ništa privatno nije, a ovo je klub BiH.

-O tome da je ovaj klub privatni pričaju samo oni koji u ovom klubu nisu i ne žele da pomjere jenu čašu, a porodica Mrkalj snosi sav teret rada ovog kluba. Niko ih nikada ne pita treba li im pomoć,ali pričati znaju - dodaje na kraju Kemal Hodžić.

Klub „Ljiljani“ redovno organiziraju večeri sevdaha, kulturna dešavanja, ali i zajedničko gledanje utakmice Reprezentacije BiH, a imaju i nekoliko sekcija.