Krajnje desni brazilski čelnik nije samo još jedan konzervativni populist. Njegova propagandna kampanja je preuzeta izravno sa stranice nacističkog priručnika, piše Foreign Policy u velikoj analizi izbora u najvećoj latinoameričkoj zemlji i kandidatu krajnje desnice, naslovljenom “Jair Bolsonarov model nije Berlusconijev. Nego Goebbelsov“.

Brazilci će 7. oktobra glasati u prvom krugu predsjedničkih izboran na kojima se očekuje pobjeda kandidata krajnje desnice Bolsonara, koji je također poznat kao brazilski Tramp, a čiji je savjetnik u kampanji Steve Bannon.

Još uvijek se nalazi u bolnici nakon neuspjelog pokušaja atenta od prije nekoliko tjedana kada je izboden nožem, a brazilski populist kombinira obećanja o mjerama štednje s proročanstvima nasilja. Njegova kampanja je mješavina rasizma, mizoginije i ekstremnih pozicija zakona i reda.

Zagovara diskriminatorne i eugeničke kontrole začeća

Želi prijeki sud za kriminalce radije nego da se suoče sa suđenjem. Predstavlja autohtono stanovništvo kao “parazite” te također zagovara diskriminatorne i eugeničke načine kontrole začeća. Bolsonaro je upozorio na opasnost koju predstavljaju imigranti iz Haitija, Afrike i Bliskog istoka, nazivajući ih “ološem čovječanstva” te čak smatra da se vojska treba pobrinuti za njih.

Redovno daje rasističke i mizoginičke izjave. Tako je Afrobrazilce optužio za pretilost i lijenost te je branio fizičko kažnjavanje djece kako bi ih se spriječilo da postanu homoseksualci. Izjednačio je homoseksualnost s pedofilijom te izjavio pred predstavnicima Brazilskog nacionalnog kongresa “da ih ne bi silovao jer oni to ne zaslužuju”.

U tim i drugim izjavama, Bolonaro rječnikom oživljuje sjećanje na nacističku retoriku progona i žrtvovanja. Dok vjeruje u provođenje izbora, ne može ga se nazvati nacistom. Nedavno je Bolsonaro rekao da nikad neće prihvatiti poraz na izborima te sugerirao da bi se i vojska mogla složiti s njim. To je jasna prijetnja demokraciji.

Najava mogućeg državnog udara

Implicirao je da postoji mogućnost državnog udara. Baštini nasljeđe latinskoameričkih diktatura i njihovih prljavih ratova te je obožavatelj čileanskog generala Augusta Pinočea (Pinochet) i drugih diktatora, piše Foreign Policy.

Kao argentinski generali Prljavog rata 70-ih i Adolf Hitler, Bolsonaro ne vidi legitimnost oporbe, koja za njega predstavlja tirane. Rekao je prošlog mjeseca da bi njegove političke protivnike i članove Radničke stranke trebalo smaknuti.

Za Bolsonara, ljevica predstavlja antitezu demokracije, odnosno “venecuelanizaciju” politike. Međutim, latinskoameričke varijante krajnje lijevog populizma ne sudjeluju u rasizmu i ksenofobiji, čak i kada, kao primjerice u Venezueli, su se pomakle u diktatorskom smjeru.

Bolsonarov populizam vraća u Hitlerovo vrijeme

Većina lijevih populista, kao i onih na više tradicionalnoj desnici, ne ruše demokraciju. Često podcijenjuju i korumpiraju institucionalne dimenzije, prihvaćajući rezultate izbora kada gube.

Za krajnje lijeve populisti to je bio slučaj prethodnih godina, primjerice, u administracijama Nestora i Kristine (Cristine) Fernández de Kiršner (Kirchner) u Argentini i administracije Rafael Korehe (Correje) u Ekvadoru. Na desnici je bilo mnogo tradicionalnih populista, uključujući Karlosa (Carlos) Menema u Argentini i Silvija Berluskonija (Berlusconi) u Italiji, koji nisu anti-demokrati.

Međutim, to nije ono što predstavlja Bolsonaro. Za razliku od prethodnih oblika populizma koji su prigrlili demokraciju i odbacili nasilje i rasizam, Bolsonarov populizam vraća se natrag u Hitlerovo vrijeme.

Lažno optužuju ljevicu za baštinjenje nacističkog nasljeđa

U Brazilu i drugdje, krajnje desni populisti se sve češće ponašaju kao što su to činili nacisti, a u isto vrijeme odbacuju to nacističko nasljeđe i optužuju ljevicu da ga baštine. Zaista, ideja ljevičarskog nacizma je politički mit koji počiva izravno na metodama nacističke propagande, piše FP.

Fašisti uvijek negiraju ko su zaista te pripisuju svoja obilježja i svoju vlastitu totalitarnu politiku svojim neprijateljima. Također, uvijek su mijenjali stvarnost za ideološke fantazije. Zato Bolsonaro predstavlja ljevičarske čelnike kao sadašnje oponašatelje Hitlera kada je on jedini kandidat blizak stilu i sadržaju Führera.

Krajnje desni populizam se širi svijetom

Tako danas i u Njemačkoj, prosvjednici krajnje desnice izvode nacistički pozdrav na prosvjedima, ali njihovi lideri iz Alternative za Njemačku, koja je druga najpopularnija stranka u zemlji, javno odbacuju nacizam. Istovremeno, koriste Hitlerove zloglasne uvrede i propagandne strategije u predstavljaju neovisnih medija, nazivajući ga “lažnim tiskom”.

Američki predsjednik Donald Tramp 2017. je izjavio da su neki neonacisti i bijeli nacionalisti “jako dobri ljudi”. Tramp je također, tokom svoga predsjednikovanja, optužio CIA-u da se ponaša kao nacisti. Latinskoamerički populisti nove krajnje desnice samo slijede obrazac.

Kada je protukandidat optužio Bolsonara da je “tropski Hitler”, Bolsonaro je odgovorio da to nije on nego su njegovi neprijatelji oni koji veličaju nacističkog lidera.

Ozloglašena propagandna taktika fašističkih kampanja

U novoj populističkoj eri lažnih vijesti i izravnih laži, posebno se ističu laži o nacizmu, odnosno uvrnuta ideja da su nacizam i fašizam fenomeni krajnje ljevice. Ta ozloglašena propagandna taktika sliči prošlim fašističkim kampanjama.

Kao i u vrijeme nacizma, ponavljanje je zamijenilo objašnjavanje. Samo ignorancija ili svjesno previđanje historijskog nasljeđa nacizma može voditi propagandiste u pogrešnom etiketiranju krajnje desnih nacionalističkih prisvajanja ljevičarskim brigama.

Ljudi koji pojednostavljuju historiju te kažu kako je fašizam socijalizam s namjerom zaboravljaju da je fašizam nastao kao protuodgovor socijalizmu i ustavnom liberalizmu, odbacujući brigu za socijalnu pravdu i klasni sukob i nadomjestivši je s nacionalističkom i imperijalističkom agresija.

Bolsonaro sumnjivo tvrdi da bi postojao “nulti rizik” za demokraciju ako bi bio izabran, ali mnogi se Brazilci s njime ne slažu. Nakon masovnih prosvjeda prošloga vikenda, Bolsonarova prednost raste u anketama. Neki brazilski analitičari tvrde da je snažno protivljenje žena i manjina ojačalo njegovu kandidaturu. Slična događanja su se pojavila u Njemačkoj 1930-ih.