Na dan, 10. decembar 1948., kada je na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, rezolucijom br. 217 /III, usvojena i proglašena Opća deklaracija o ljudskim pravima, prvi put u historiji čovječanstva priznata su prava na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika, po spolnoj, nacionalnoj ili rasnoj osnovi.
Otada se 10. decembar obilježava kao Dan ljudskih prava.
Opća deklaracija o ljudskim pravima predstavlja prvi opći dokument zaštite ljudskih prava, proglašen od jedne međunarodne organizacije, a donesen je u formi rezolucije koja, zapravo, nije imala pravnu snagu, ali je osigurala zajedničko shvatanje ljudskih prava i sloboda.
Ovaj akt iz 1948. doživio je transformaciju te danas u društvima koja se temelje na poštovanju ljudskih prava i sloboda ne možete pronaći pravnika koji poriče normativnu snagu ovog akta.
U članku 1. Deklaracije navodi se da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Kaže se da su ona obdarena razumom i savješću te da jedni prema drugima moraju postupati u duhu bratstva.
Deklaracija sadrži katalog ljudskih prava u kojem se zabranjuje ropstvo, tortura i diskriminacija, a garantira se pravo na život, slobodu, sigurnost, pravično suđenje, zaštitu privatnosti te pravo kretanja po svojoj državi.
U katalogu se normiraju i prava na azil u drugim zemljama, sklapanja braka i osnivanja porodice, slobode mišljenja i vjeroispovijesti, vlasništva te pravo na izražavanje i širenje ideja putem medija.
Opća deklaracija garantira i prava na slobodu okupljanja i udruživanja, pristup javnim dužnostima, pravo da se bira i bude biran, kao i na socijalnu sigurnost, sindikalno organiziranje, dnevni odmor na radu, plaćeni dopust s rada, pravo na pristup kulturi i nauci, te zaštita moralnih i materijalnih interesa koje prizilaze iz kulturnog i naučnog stvaralaštva.
Posebno bitnu grupu prava koje regulira ova deklaracija su pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu vanbračne djece, potom pravo na obrazovanje, kojim se podrazumijeva obavezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju jednako dostupno svima.
Odredbe iz 30 članova Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije su ugrađivane u druge međunarodne akte, što je dokaz pravne i historijske vrijednosti ovog dokumenta.
Najvažniji akti koji sadržavaju ove odredbe su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Oni su potom ratificirani od dovoljnog broja nacionalnih parlamenata, koji su ugradili ova prava i slobode kao važeće pravne norme u svojim državama na kojima počiva temelj civilizacijskih vrijednosti.
