Vladimir Putin, Boris Džonson (Johnson), Donald Tramp (Trump) i Žair Bolsonaro (Jair) su vrlo različiti političari, ali kada je borba protiv koronavirusa u pitanju, imaju nešto zajedničko - vjerovanje da je preduzimanje mjera lične zaštite nespojivo sa njihovim mačo političkim brendovima.

Donald Tramp je odbio da nosi masku, čak i prilikom posjete fabrici koja proizvodi maske. Nakon što je građanima preporučio socijalno distanciranje, Žair Bolsonaro je snimljen kako se rukuje i grli sa svojim pristalicama.

Englezi su imali materijala za zbijanje šala kada je premijer Boris Džonson neslavno objavio da se rukovao sa svima na kovid odjeljenju, ali je njegovo priznanje postalo manje zabavno kada je i sam završio na njemu.

Odnos Vladimira Putina prema koronavirusu djeluje ambivalentno, pošto je u martu prilikom posjete kovid odjeljenju jedne bolnice nosio čitavo zaštitno odijelo žute boje, da bi se kasnije rukovao sa glavnim doktorom za kojeg se kasnije saznalo da je zaražen. Putinov premijer, a sada i portparol, također su inficirani.

Boris Džonson je jedini lider koji je osjetio kovid i na svojim plućima, a iz bolnice je izašao sa potpuno drugačijom retorikom.

Stručnjaci ovakvo ponašanje svjetskih lidera objašnjavaju podsjećanjem da je igranje u suprotnosti sa osnovnim principom muškosti - nemojte pokazati slabost.

Vodeći svjetski političari su od sebe napravili brendove predstavljajući se kao snagatori koji nude rješenja problema i žele da budu viđeni kao moćni lideri koji pred sobom čiste koronavirus, čak i kada on ima drugačije planove.

Donald Tramp i njegov potpredsjednik Majk Pens (Mike) nisu pristali da nose maske, uprkos preporukama stručnjaka. Čak i dok se koronavirus širio Bijelom kućom, Tramp je imao opravdanje za svoj stav.

- Nekako ne vidim sebe sa maskom dok pozdravljam predsjednike, premijere, diktatore, kraljeve i kraljice. Jednostavno ne vidim. Možda ću promijeniti mišljenje -  rekao je Tramp.

Ponašanje političara u vreme pandemije, ozbiljan je paradoks. Putin i Tramp su dva najzaštićenija lidera na svijetu, neprekidno okružena obezbjeđenjem sa zadatkom da umanji i najmanji rizik koji mogu predstavljati ljudi sa kojima se sreću, mjesta na koja odlaze, pa čak i hrana koju jedu.