Posljednja tri i po mjeseca borio sam se danonoćno, bez prestanka, u južnoj afganistanskoj provinciji Helmandu protiv rastuće i krvave ofenzive talibana. Izloženi stalnim napadima, zadržali smo talibane i nanijeli velike žrtve.

Tada sam pozvan u Kabul da komandujem afganistanskim specijalnim snagama. Ali talibani su već ulazili u grad, bilo je prekasno. Iscrpljen sam. Frustriran sam. I ljutit sam, piše za "The New York Times" general Sami Sadat, komandant Afganistanske nacionalne armije.

Predsjednik Bajden (Biden) rekao je prošle sedmice da se američke trupe ne mogu i ne trebaju boriti i ginuti u ratu u kojem afganistanske snage nisu voljne boriti se same za sebe. Istina je da je afganistanska vojska izgubila volju za borbom. Međutim, to se dogodilo zbog rastućeg osjećaja da su nas napustili naši američki partneri i zbog nepoštivanja i nelojalnosti, što se odražava u tonu i Bajdenovim riječima u posljednjih nekoliko mjeseci. Afganistanska vojska nije bez krivice. Imali smo svojih problema, nepotizam i birokraciju, ali na kraju smo se prestali boriti zato što su naši partneri to već učinili prije nas.

Bolno mi je vidjeti Bajdena i zapadne zvaničnike kako krive afganistansku vojsku za kolaps, a ne spominju uzroke zbog kojih se to dogodilo. Političke podjele u Kabulu i Vašingtonu ugušile su vojsku i ograničile našu sposobnost da radimo svoj posao. Gubitak borbene logističke podrške, koju je SAD godinama pružao, nas je osakatio, kao i nedostatak jasnih smjernica američkog i afganistanskog vodstva.

Vodio sam 15.000 ljudi, izgubio sam stotine vojnika

Ja sam general s tri zvjezdice u afganistanskoj vojsci. Kao komandant 215. maivandskog korpusa 11 mjeseci vodio sam 15.000 ljudi u borbenim operacijama protiv talibana na jugozapadu Afganistana. Izgubio sam stotine časnika i vojnika. Zato sam, iscrpljen i frustriran, želio ponuditi praktičnu perspektivu i obraniti čast afganistanske vojske. Nisam ovdje da rehabilitiram afganistansku vojsku od pogrešaka. No, činjenica je da su se mnogi od nas hrabro i časno borili, da bi nas američko i afganistansko vodstvo iznevjerilo.

Prije dvije sedmice, dok sam se borio sačuvati južni grad Lashkar Gah od talibana, predsjednik Ašraf Gani imenovao me je komandantom afganistanskih specijalnih snaga, najelitnijih boraca u zemlji. Nevoljko sam napustio svoje jedinice i 15. avgusta stigao u Kabul spreman za borbu, nesvjestan koliko je situacija već bila loša. Zatim mi je Gani dao dodatan zadatak osiguravanja sigurnosti u Kabulu. Ali nisam ni imao priliku, talibani su se približavali, a Gani je pobjegao iz zemlje.

Osjećaj izdaje je ogroman. Nagli bijeg Ganija okončao je napore da se s talibanima pregovara o privremenom sporazumu za prijelaznoi period, koji bi nam omogućilo da zadržimo grad i pomognemo u upravljanju evakuacijama. Umjesto toga, uslijedio je haos, što je rezultiralo očajnim prizorima na aerodromu u Kabulu.

Kao odgovor na te scene Bajden je 16. avgusta rekao da su se afganistanske snage urušile, "ponekad bez pokušaja borbe". Ali borili smo se, hrabro, do kraja. Izgubili smo 66.000 vojnika u posljednjih 20 godina, što je jedna petina naše procijenjene borbene snage.

Pa zašto se raspala afganistanska vojska? Odgovor je trojak.

Tri razloga za raspad afganistanske vojske

Prvo, mirovni sporazum bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) s talibanima u februaru 2020. godine u Dohi osudio nas je na propast. Time je američkim interesima u regiji stavljen rok trajanja. Drugo, izgubili smo kooperantsku logistiku i održavanje, koji su ključni za naše borbene operacije. Treće, endemska korupcija u Ganijevoj vladi, koja se pružala do višeg vojnog vodstva i već dugo sakatila naše snage na terenu, nepopravljivo nas je sputala.

Sporazum Trampa i talibana oblikovao je okolnosti za trenutnu situaciju tako što je u biti ograničio napadne borbene operacije američkih i savezničkih jedinica. Američka pravila angažiranja zračnih snaga u potpori afganistanskim snagama efikasno su se promijenila preko noći, a talibani su ohrabreni. Mogli su osjetiti pobjedu i znali su da se samo čeka Amerikance. Prije tog dogovora talibani nisu imali značajnijih pobjeda u bitkama protiv afganistanske vojske. Nakon dogovora? Gubili smo desetine vojnika dnevno.

Ipak, nastavili smo se boriti. No, potom je Bajden u aprilu potvrdio da će se držati Trampova plana i postaviti uvjete za povlačenje SAD. Tada je sve krenulo nizbrdo. Afganistanske snage obučavali su Amerikanci, koristeći američki vojni model, temeljen na visoko tehničkim specijaliziranim izviđačkim jedinica, helikopterima i zračnim napadima. Izgubili smo superiornost nad talibanima kad nam je zračna podrška presušila i kad nam je nestalo municije.

Kooperanti su održavali naše bombardere i naše jurišne i transportne avione tokom cijelog rata. Do jula je većina od 17.000 logističkih kooperanata otišla. Tehnički problem sada je značio da će helikopter "Black Hawk", transportni avion C-130 ili nadzorni dron biti prizemljeni. Kooperanti su sa sobom odnijeli i odgovarajući softver i sisteme naoružanja. Fizički su uklonili naš helikopterski proturaketni odbrambeni sistem. Nestao je i pristup softveru na koji smo se oslanjali za praćenje naših vozila, oružja i osoblja. Obavještajni podaci u stvarnom vremenu također su nam uskraćeni.

Bajden naredio potpuno i ubrzano povlačenje

Talibani su se borili snajperima i improviziranim eksplozivnim napravama, dok smo mi izgubili mogućnost djelovanja iz zraka i laserski navođeno naoružanje. A budući da bez podrške helikoptera nismo mogli snabdjeti baze, vojnicima je često nedostajalo podrške za borbu. Talibani su zauzeli mnoge baze, a na drugim mjestima predale su se cijele jedinice.

Potpuno i ubrzano povlačenje, koje je naredio Bajden, samo je pogoršalo situaciju. Zanemario je uvjete na terenu. Talibani su imali siguran datum odlaska Amerikanaca i nisu se bojali vojne odmazde za bilo što što su učinili u međuvremenu, osjećajući nedostatak volje SAD. I tako su talibani stalno jačali. Moji vojnici i ja trpjeli smo i po sedam talibanskih automobil-bombi dnevno tokom jula i prve sedmice avgusta u provinciji Helmand. Ipak, nismo popustili.

Ne mogu zanemariti treći faktor. Postoji dobro dokumentirana korupcija, koja je prožela našu vladu i vojsku. To je doista naša nacionalna tragedija. Toliko je naših lidera, uključujući i vojnih komandanata, postavljeno zbog svojih ličnih veza, a ne zbog sposobnosti. Ta imenovanja imala su poguban utjecaj na nacionalnu vojsku, jer je liderima nedostajalo vojno iskustvo da bi bili efikasni ili pobudili povjerenje ljudi od kojih se traži da riskiraju svoje živote. Poremećaji u prehrani i snabdijevanju gorivom, što je bila posljedica korumpirane raspodjele ugovora, uništili su moral mojih trupa.

Posljednji dani borbe bili su nadrealni. Intenzivno smo se borili protiv talibana na terenu dok su američki borbeni avioni kružili iznad nas, samo gledajući što se događa. Naš osjećaj napuštenosti i izdaje može se uporediti samo s frustracijom koju su nam američki piloti prenijeli. Bili su prisiljeni svjedočiti ratu na terenu, ali nam nisu mogli pomoći. Pod talibanskom vatrom moji su vojnici čuli avione i pitali se zašto ne pružaju zračnu podršku. Moral je bio uništen. Širom Afganistana vojnici su se prestali boriti. Držali smo Lashkar Gah u žestokim borbama, ali kako je ostatak zemlje pao, nedostajala nam je podrška za nastavak borbi i povukli smo se u bazu. Moj korpus, koji je nastavio s borbom i nakon što sam pozvan u Kabul, bio je jedan od posljednjih koji se predao, tek nakon pada glavnog grada.

Izdali su nas političari i predsjednici.

Ovo nije bio samo afganistanski rat, bio je to međunarodni rat, u kojem je bilo uključeno mnogo vojski. Bilo bi nemoguće da samo jedna vojska, naša afganistanska, preuzme zadatak i nastavi se boriti. Ovo je bio vojni poraz, ali je proizašao iz političkog neuspjeha - zaključio je  general Sami Sadat.