U svjetlu talibanskog zauzimanja Afganistana i evakuacije zapadnih snaga, koja se odvija ubrzanim tempom zbog straha od toga šta bi se moglo dogoditi po završetku roka nakon 31. kolovoza, sigurnosni stručnjaci smatraju kako prava prijetnja ne dolazi od talibana, piše Daily Mail, prenosi Jutarnji.hr.

Američki predsjednik Džo Bajden u nedavnom je obraćanju javnosti adresirao grupu koju ističe kao razlog svojih strahova, a to je ISIL-K, za koju vjeruje da bi mogla kreirati haos na kabulskom aerodromu napadom na američke i britanske te trupe zapadnih saveznika, a sve s ciljem destabilizacije napora talibana da formiraju vladu.

Djeluju na području Pakistana i Afganistana

ISIL-K predstavlja članove Islamske države smještene na područjima uglavnom Afganistana i Pakistana, u pokrajini Khorasan zbog čega u nazivu i imaju sufiks 'K'.

Osnovani su 2015. godine, mahom od pripadnika talibanskih snaga. Same talibane smatraju liberalima, a cilj im je, baš kao i matičnoj organizaciji, stvoriti nadnacionalni islamski kalifat sa strogim šerijatskim zakonom.

Dosad su organizirali preko 100 napada na civilne mete te preko 250 napada na vojne mete američkih i britanskih saveznika, od kojih se posebno ističu krvavi auto-bombaški napadi na bolnicu Sardar Mohammad Daud Khan (30 mrtvih doktora i pacijenata te 80 ranjenih) i žensku školu Syed Al-Shahda (68 mrtvih, 165 ranjenih).

Grupa je posebno poznata po tome što brojne svoje krvoločne uspjehe objavljuju na internetu, što im dalje služi za regrutiranje novih, radikaliziranih članova. Posebno su aktivni u novačenju mladića koje nazivaju mladunčadi kalifata, a u jednom takvom videu mogu se vidjeti dvojica maloljetnih mladića koji hladnokrvno likvidiraju optužene za špijunažu.

Prvi vođa ove zastrašujuće skupine bio je pakistanski taliban Hafiz Saeed Khan koji je, kao i njegov šef PR-a, Sheikh Maqbool, bio zadužen da se za grupaciju čuje zahvaljujući divljačkim terorističkim napadima, a na ove pozicije postavio ih je tadašnji čelnik cijele Islamske države, Abu Bakr al-Baghdadi. Za početak su organizirali manje napade, a što je i dalje bilo dovoljno da dođu pod povećalo Pentagona koji ih je 2016. svrstao pod terorističke organizacije. Khan je te iste godine ubijen u američkom napadu drona.

Krvavi pohod na bolnicu

Na čelu grupe ga je naslijedio Abdul Hasib, koji je i orkestrirao napad na gore spomenutu bolnicu, ali je postao notoran zbog pokolja lokalnih plemenskih vođa pred očima članova njihovih familija, da bi na kraju oteo žene koje su bile primorane postati seksualne robinje njegovih ratnika. Hasib je, pak, ubijen u napadu afganistanskih specijalnih postrojbi na njegovo sklonište u travnju 2017. godine.

Istog mjeseca, Amerikanci su odlučili baciti najveću neatomsku bombu u svom arsenalu, GBU-43 Massive Ordnance Air Blast (MOAB), poznatu i kao 'majka svih bombi', na ključnu špilju i sustav tunela u afganistanskoj provinciji Nangarhar, a koja je pobila više od 100 ratnika ISIL-K. U seriji napada dronovima također su ubili Hasibovi nasljednici, Abu Sayeda i Abu Sad Orakzaija te 80 posto ratnika grupacije čija brojnost je s tri-četiri tisuće vjernih vojnika pala na manje od 800 do kraja 2018. godine. No, kako je to slučaj s gotovo svakom militantnom skupinom na području, ni to nije bilo dovoljno za istrebljenje budući da bi pristizali ratnici iz drugih ćelija ISIL-a širom bliskoistočne i srednjoazijske regije.

Trenutni lider grupe je, kako se vjeruje, Shahab al-Muhajir, također poznat kao Sanaullah. Skupina se nakon 2018. regrupirala, a Bajdenov strah se prikazuje kao relativno realističan i osnovan, budući da je Sanaullah opisan kao iskusni gerilac s iskustvom organizacije kompleksnih napada, krvavih pokolja i gerilskih operacija koje za cilj imaju istjerati sve strane 'križare' s područja Afganistana.

Mali kapaciteti za napade na Zapadu

I dok ga se američki predsjednik boji zbog mogućnosti organiziranja napada na njegove trupe u kabulskom aerodromu Hamid Karzai, obavještajni izvori smatraju kako Sanaullah ima malo do ništa kapaciteta za organizaciju kompleksnijih napada na Zapadu.

I dok će vojnici zapadnih, savezničkih vojski biti sigurni jednom kad dođu u svoje zemlje, pitanje je što će biti s Afganistancima koji će ostati na milost i nemilost 'liberalnih' talibana i još mnogo krvoločnijih i tvrdokornijih pripadnika ISIL-K.